1 Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ne bih imao ljubavi, bio bih kao glasan gong što odzvanja ili cimbal koji zveči.

2 Kad bih imao dar proricanja, kad bih znao sve tajne i imao sve znanje, i kad bih imao potpunu vjeru, tako da bih mogao pomicati planine, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa.

3 I kad bih sve što posjedujem dao da se nahrane gladni, kad bih svoje tijelo predao da se spali, a ne bih imao ljubavi, ništa time ne bih dobio.

4 Ljubav je strpljiva.

Ljubav je plemenita.

Ona nije zavidna.

Ljubav se ne hvali.

5 Nije ohola.

Nije nepristojna.

Ne traži za sebe.

Ljubav nije razdražljiva.

Ne pamti zlo.

6 Ne veseli se nepravdi, a veseli se istini.

7 Ljubav sve štiti, sve vjeruje,

uvijek se nada i uvijek ustraje.

8 Ljubav nikada ne prestaje. Darovi proricanja će nestati. Nestat će i govorenje u jezicima. Nestat će i dar znanja. 9 Jer naše je znanje nepotpuno i naša su proricanja djelomična. 10 A kad dođe cjelovitost, nestat će ono što je djelomično.

11 Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, zaključivao sam kao dijete. A sada sam odrastao čovjek i odbacio sam sve što je djetinje. 12 Sada, naime, gledamo nejasan odraz u zrcalu, a tada ćemo vidjeti jasno — licem u lice. Sada je moje znanje nepotpuno, a tada ću sve znati, baš kao što i mene Bog potpuno poznaje.

13 Dakle, ove tri stvari preostaju: vjera, nada i ljubav, a najveća je od njih — ljubav.