1 Joram, Ahabov sin, postao je izraelski kralj u Samariji, u osamnaestoj godini vladavine judejskog kralja Jošafata. Kraljevao je dvanaest godina. 2 Griješio je pred BOGOM, ali ipak ne toliko kao njegov otac i majka, jer je uklonio Baalov kip kojeg je postavio njegov otac. 3 No uporno je griješio na isti način kao Jeroboam,* Jeroboam Prvi kralj Sjevernog izraelskog kraljevstva, koji je dao napraviti kipove zlatne teladi u svrhu bogoštovlja (1 Kr 12,26–30). Nebatov sin, što je i Izraelce poticalo na grijeh. Joram nije odstupio od Jeroboamovih grijeha.

4 A moapski kralj Meša uzgajao je ovce i snabdijevao izraelskog kralja sa sto tisuća janjaca i vunom od sto tisuća ovnova. 5 No kad je Ahab umro, moapski kralj pobunio se protiv izraelskog kralja.

6 Tada je kralj Joram izašao iz Samarije i okupio cijeli Izrael. 7 Poslao je poruku judejskom kralju Jošafatu: »Moapski kralj pobunio se protiv moje vlasti. Ideš li sa mnom u borbu protiv Moaba?«

»Idem«, odgovorio je Jošafat. »Idem s tobom. Moji će se ljudi boriti uz tvoje ljude, moji konji bit će uz tvoje konje.«

8 Upitao je: »Kojim ćemo putem ići?«

A Joram mu je odgovorio: »Kroz Edomsku pustinju.«

9 Tako je izraelski kralj krenuo s judejskim i edomskim kraljem. Poslije sedam dana hoda obilaznim putem, više nije bilo vode ni za ljude ni za životinje.

10 »Jao!« povikao je izraelski kralj. »BOG je pozvao nas trojicu kraljeva samo zato da bi nas predao u ruke Moapcima?«

11 A Jošafat je upitao: »Ima li ovdje neki Božji prorok, da preko njega upitamo BOGA za savjet?«

Jedan od službenika izraelskog kralja odgovori: »Ovdje je Elizej, Šafatov sin, koji je bio Ilijin pomoćnik.«† Doslovno: »koji je Iliji polijevao ruke vodom«.

12 Jošafat je potvrdio: »BOŽJA riječ je s njim.«

Tako izraelski kralj Jošafat i kralj Edoma odu k Elizeju.

13 Elizej je rekao izraelskom kralju: »Što želiš od mene? Idi k prorocima svog oca i majke.«

»Ne«, odgovorio mu je izraelski kralj, »BOG je taj koji okupio nas trojicu kraljeva da nas preda u ruke Moapcima.«

14 A Elizej reče: »Zaklinjem se BOGU Svevladaru kojem služim, kad ne bih poštovao Jošafata, kralja Jude, tebe ne bih niti pogledao. 15 A sad, dovedite mi svirača.«

I dok je svirač prebirao po žicama, BOŽJA sila sišla je na Elizeja 16 i on je rekao: »Ovako govori BOG: ‘Iskopajte mnogo jaraka u ovoj dolini.’ 17 Jer, BOG vam poručuje: ‘Nećete vidjeti ni vjetar ni kišu, a ipak će se ova dolina ispuniti vodom, pa ćete piti i vi i vaše životinje.’ 18 BOGU je to moguće. On će vam pomoći i da pobijedite Moapce. 19 Zauzet ćete svaki utvrđeni grad i svako važnije naselje. Sasjeći ćete svako dobro drvo, zatrpati sve izvore vode i zasuti kamenjem svako dobro polje.«

20 Sljedećeg jutra u vrijeme prinošenja žrtve, navrla je voda iz pravca Edoma i sve preplavila.

21 Moapci su čuli da su kraljevi došli ratovati protiv njih. Svi koji su mogli ponijeti bojno oružje, od najmlađeg do najstarijeg, pozvani su i raspoređeni na granici. 22 Kad su ustali rano ujutro, sunce je obasjavalo vodu. Moapcima se voda u zoru učinila crvena poput krvi.

23 »To je krv!« rekli su. »Mora da su se kraljevi potukli među sobom i pobili. A sad Moapci, pokupimo plijen!«

24 Ali kad su stigli u izraelski tabor, Izraelci su ustali i napali ih. Moapci su bježali, a Izraelci su ih progonili i ubijali. 25 Razorili su moapske gradove i sva dobra polja zasuli kamenjem. Zatrpali su sve izvore vode i posjekli svako dobro drvo. Ostale su još samo zidine Kir Hareseta, no ljudi naoružani praćkama opkolili su grad i osvojili ga.

26 Kad je moapski kralj vidio da gubi, krenuo je sa sedamsto ljudi naoružanih mačevima u proboj do edomskog kralja. No nije im uspjelo. 27 Tada je uzeo svog najstarijeg sina nasljednika i prinio ga kao žrtvu paljenicu na gradskim zidinama. Izraelci su bili užasnuti. Povukli su se i vratili u svoju zemlju.