1 Elizej je rekao: »Poslušaj BOŽJU riječ. Ovako govori BOG: ‘Već sutra u ovo vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, hrane će opet biti dovoljno. Ćup* ćup Zemljana posuda šireg otvora. Doslovno: »sea«, što je mjera za zapreminu od 7,3 litara (oko 4 kilograma). Isto u nastavku rečenice te u 16. i 18. retku finog brašna, kao i dva ćupa ječma, moći će se jeftino nabaviti za samo jedan srebrnjak.’«† srebrnjak Doslovno: »šekel«, oko 10 grama srebra. Isto u 16. i 18. retku.

2 Tada je zapovjednik, o čiju se ruku kralj oslanjao, rekao Božjem čovjeku: »Kad bi i sam BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?«

»Vidjet ćeš sâm na svoje oči«, odgovorio je Elizej, »ali ti nećeš jesti.«

3 U isto vrijeme, bila su četiri gubavca‡ gubavci Osobe s teškom kožnom bolesti. na gradskim vratima.

Govorili su jedan drugome: »Zašto da sjedimo ovdje čekajući smrt? 4 Ako odlučimo ući u grad, umrijet ćemo od gladi. No umrijet ćemo i ako ostanemo ovdje. Zato, pođimo u aramejski tabor. Ako nam tamo poštede život, živjet ćemo. A ako nas odluče ubiti, ionako ćemo umrijeti.«

5 U sumrak su krenuli u aramejski tabor. Stigli su do ruba tabora, kad tamo — nigdje nikog! 6 Bog je bio učinio da Aramejci čuju zvuk bojnih kola i konja, i buku silne vojske. Govorili su međusobno: »Izraelski kralj unajmio je hetitskog i egipatskog kralja da nas napadnu!« 7 Tako su Aramejci pobjegli rano uvečer i sve ostavili. Napustili su svoje šatore, konje i magarce, te pobjegli da spase živu glavu.

8 Kad su gubavci stigli do ruba tabora, ušli su u jedan šator, pa su jeli i pili. Zatim su uzeli srebro, zlato i odjeću, te sve to sakrili izvan tabora. Potom su se vratili i ušli u drugi šator. I odande su uzeli nešto stvari, pa su i njih sakrili.

9 Tada su rekli jedan drugome: »Ne činimo dobro. Ovo je dan radosnih vijesti, a mi o njima šutimo. Ako budemo čekali da svane, stići će nas kazna. Zato krenimo i o svemu obavijestimo ljude u kraljevskoj palači.«

10 Tako su se gubavci vratili i pozvali čuvare gradskih vrata. Rekli su im: »Ušli smo u aramejski tabor, a tamo nema nikog. Samo privezani konji i magarci, a šatori su još uvijek podignuti.«

11 Čuvari gradskih vrata dojavili su sve u kraljevsku palaču.

12 Kralj je noću ustao i rekao svojim zapovjednicima: »Reći ću vam što nam spremaju Aramejci. Znaju da gladujemo, pa su napustili tabor i sakrili se u polju. Misle da ćemo izaći iz grada, pa će nas pohvatati žive i tako ući u grad.«

13 Jedan od njegovih zapovjednika rekao je: »Neka nekoliko naših ljudi uzme pet od preostalih konja u gradu. Konji bi ionako uskoro uginuli, kao uostalom i svi preostali Izraelci u ovom gradu. Pošaljimo ljude i saznat ćemo što se događa.«

14 Odabrali su dvoja bojna kola s konjima. Kralj ih je poslao za aramejskom vojskom i zapovjedio: »Idite i vidite što se događa.«

15 Pratili su Aramejce sve do rijeke Jordan. Cijeli put bio je prekriven odjećom i opremom koju su Aramejci izgubili pri bijegu. Glasnici su se vratili i izvijestili kralja. 16 Tada je narod izašao iz grada i opljačkao aramejski tabor. Dogodilo se kao što je BOG bio najavio. Ćup brašna, kao i dva ćupa ječma, mogli su se nabaviti za samo jedan srebrnjak.

17 A kralj je na gradska vrata postavio onog istog zapovjednika na čiju se ruku oslanjao. Narod ga je tu pregazio i on je izdahnuo. Dogodilo se baš kao što je Božji čovjek prorekao kad je kralj došao u njegovu kuću. 18 Jer Božji čovjek tada je rekao kralju: »Već sutra u ovo isto vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, ćup finog brašna, kao i dva ćupa ječma, prodavat će se samo za jedan srebrnjak.«

19 A onaj zapovjednik rekao je tada Božjem čovjeku: »Kad bi i sam BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?«

Božji čovjek mu je odgovorio: »Vidjet ćeš sâm na svoje oči, ali ti nećeš jesti.«

20 Tako se i dogodilo, jer narod ga je pregazio na vratima, gdje je i umro.