18
Ezekija, kralj Jude
(2 Ljet 29,1–2; 31,1)
U trećoj godine vladavine izraelskog kralja Hošee, Elinog sina, u Judi je kao kralj počeo vladati Ezekija, Ahazov sin. Imao je dvadeset pet godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu dvadeset devet godina. Majka mu se zvala Abija i bila je Zaharijina kćer. Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Uklonio je svetišta lažnih bogova, porušio svete stupove i posjekao kipove božice Ašere. Smrskao je i brončanu zmiju, koju je napravio Mojsije, jer su sve do tada Izraelci pred njom palili tamjan. Nazivali su je Nehuštan.* Nehuštan Ovo hebrejsko ime slično je riječima za broncu i zmiju.
Ezekija je vjerovao Izraelovom BOGU. Među svim judejskim kraljevima, prije ili poslije Ezekije, ni jedan nije bio kao on. Čvrsto se oslanjao na BOGA i vjerno ga je slijedio. Držao se zapovijedi koje je BOG dao Mojsiju. BOG je bio s njim te je bio uspješan u svemu što je poduzeo. Pobunio se protiv kralja Asirije i prestao mu služiti. Porazio je Filistejce i potisnuo ih sve do područja Gaze. Osvojio je sve filistejske gradove, od najmanje stražarske kule do najveće gradske utvrde.
U četvrtoj godini vladavine judejskog kralja Ezekije, a sedmoj godini vladavine izraelskog kralja Hošee, Elinog sina, asirski kralj Salmanasar krenuo je na Samariju i opkolio grad. 10 Osvojio ga je tri godine kasnije. Samarija je tako zauzeta u šestoj godini Ezekijine vladavine i u devetoj godini vladavine izraelskog kralja Hošee. 11 Asirski kralj prognao je Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, u dolini rijeke Habor u području Gozana, te u gradovima Medije. 12 Izraelcima se to dogodilo zato što nisu slušali glas svog BOGA, već su prekršili njegov savez i sve zapovijedi BOŽJEG sluge Mojsija. Nisu ni slušali ni izvršavali njegove zapovijedi.
Asirci prijete Jeruzalemu
(2 Ljet 32,1–19; Iz 36,1–22)
13 U četrnaestoj godini vladavine kralja Ezekije, asirski kralj Sanherib napao je i zauzeo sve utvrđene judejske gradove.
14 Tada je judejski kralj Ezekija poslao poruku asirskom kralju u Lakiš: »Pogriješio sam. Prestani me napadati. Platit ću ti koliko tražiš.«
Asirski kralj tražio je od judejskog kralja Ezekije deset tona srebra i tonu zlata. 10 tona srebra i 1 tona zlata Iznosi su zaokruženi. Doslovno: »tristo talenata srebra i trideset talenata zlata«. 15 Ezekija je predao sve srebro koje se našlo u BOŽJEM Hramu i u riznicama kraljevske palače. 16 Skinuo je zlato kojim je dao obložiti vrata i dovratke BOŽJEG Hrama, te je i to predao asirskom kralju.
17 No asirski kralj poslao je kralju Ezekiji iz Lakiša veliku vojsku na čelu s tri kraljevska službenika najvišeg ranga. Kad je vojska stigla pred Jeruzalem, zaustavila se pored vodovoda na Gornjem bazenu, na putu za Peračevo polje. 18 Tražili su kralja, no pred njih su izašli upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin.
19 Jedan od glavnih vojnih zapovjednika asirskog kralja istupio je i rekao:
 
»Prenesite Ezekiji ovu poruku velikog vladara, kralja Asirije: Na čemu se temelji tvoja samouvjerenost? 20 Tvoje pouzdanje u vojnu silu i dobru bojnu strategiju samo su prazne riječi. Na koga se dakle oslanjaš da si spreman pobuniti se protiv mene? 21 Zar na Egipat, taj napukli štap od trske koji probode ruku svakom tko se na njega osloni? Takav je faraon, kralj Egipta, svakom tko se na njega osloni. 22 Možda ćeš mi reći da se pouzdajete u vašeg BOGA za pomoć. Ali ja znam da je to Bog čija je svetišta i žrtvenike Ezekija dao ukloniti, govoreći narodu Jude i Jeruzalema kako trebaju štovati samo pred jednim žrtvenikom u Jeruzalemu.
23 Predlažem ti da se nagodiš s mojim gospodarom, kraljem Asirije. Dat ću ti dvije tisuće konja, ako uopće možeš naći toliko jahača da ih povedu u bitku. 24 Ako se oslanjaš na Egipat i njihova bojna kola i konje, ti nisi u stanju odbiti napad ni najnižeg zapovjednika vojske mog gospodara. 25 Osim toga, nisam došao bez BOGA da napadnem i uništim ovo mjesto. BOG mi je rekao da krenem na ovu zemlju i da je uništim.«
 
26 Tada su Elijakim, Hilkijin sin, Šebna i Joah rekli asirskom zapovjedniku: »Molimo te, govori s tvojim slugama na aramejskom, jer mi razumijemo taj jezik. Nemoj govoriti na jeziku Judejaca da ne razumiju ljudi na zidinama.«
27 No zapovjednik im je odgovorio: »Moj gospodar nije me poslao da ovu poruku prenesem samo vašem gospodaru i vama, već i ljudima koji sjede na zidinama i koji će skupa s vama biti prisiljeni jesti svoj izmet i piti svoju mokraću.«
28 Potom se glavni zapovjednik uspravio i glasno povikao na jeziku Judejaca:
 
»Čujte poruku velikog vladara, kralja Asirije! 29 Ovo vam kralj poručuje: Ne dajte se zavarati od Ezekije, jer on vas ne može obraniti od mene. 30 Ne dopustite da vas Ezekija nagovori da se pouzdate u BOGA, kad vam bude govorio da će vas BOG sigurno spasiti i da ovaj grad neće pasti u ruke asirskom kralju. 31 Ne slušajte Ezekiju.
Kralj Asirije ovako vam poručuje: Sklopite mir sa mnom i izađite pred mene. Tada će svatko od vas moći jesti vlastito grožđe i smokve, i piti vodu iz svog bunara. 32 Nakon nekog vremena ja ću doći i odvesti vas u zemlju poput vaše. To je zemlja u kojoj ima žita i vina, kruha i vinograda, maslinika i meda. Nudim vam da živite, a ne da umrete. Ne dopustite Ezekiji da vas zavara govoreći da će vas BOG spasiti. 33 Je li bog bilo kojeg naroda ikada spasio svoju zemlju od asirskog kralja? 34 Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarvaima, Hene i Ive? Jesu li bogovi spasili Samariju od mene? 35 Koji je od svih tih bogova uspio sačuvati svoju zemlju od mene? Kako će onda BOG sačuvati Jeruzalem od mene?«
 
36 Ali ljudi su šutjeli. Nisu odgovarali ni riječ, jer im je kralj tako zapovjedio.
37 Tada su upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin, otišli k Ezekiji s razderanom odjećom razderana odjeća Znak tuge i očaja. na sebi. Prenijeli su kralju sve što je rekao asirski zapovjednik.

*18:4 Nehuštan Ovo hebrejsko ime slično je riječima za broncu i zmiju.

18:14 10 tona srebra i 1 tona zlata Iznosi su zaokruženi. Doslovno: »tristo talenata srebra i trideset talenata zlata«.

18:37 razderana odjeća Znak tuge i očaja.