Samuel 2 1

Druga Samuelova knjiga

U ovoj knjizi, kralj David suočava se s mnogim izazovima. Više nema Samuela da ga savjetuje. Ali nema ni Šaula da ga progoni. Druga Samuelova knjiga govori o Davidom razdoblju kraljevanja. Dok je David podizao kraljevstvo imao je mnogo uspjeha i neuspjeha. Kad je David slušao Boga, njegovo kraljevstvo bilo je uspješno. Ustvari, Bog je dao obećanje kralju Davidu. Rekao mu je da njegovom kraljevstvu neće biti kraja.

Kad je Bog dao to obećanje, gledao je unaprijed na vječno kraljevstvo koje će uspostaviti kroz jednog od Davidovih potomaka. To će biti Isus iz Nazareta, Božji odabrani kralj (Mesija ili Krist). Kralj David podsjeća nas na kralja Krista jer je uključio ljude različitih rasa u svoje kraljevstvo. Kraljevstvo nije bilo ograničeno na jedan narod. David je proširio svoje kraljevstvo osvajajući većinu naroda oko Izraela. Također je sklopio saveze s drugim, snažnijim narodima. To je jedan od razloga zašto je Izrael postao toliko snažan.

David nije počeo svoju vladavinu kao kralj svih izraelskih plemena. Judino pleme na jugu podržavalo je Davida. Ali sjeverna izraelska plemena i dalje su bila odana Šaulu i njegovoj obitelji. Ustvari, nakon Šaulove smrti, sjeverna plemena izabrala su vlastitog kralja. Bio je to Šaulov sin Išbošet. No Išbošet je bio kralj na sjeveru samo dvije godine. Nakon mnogih borbi između sjevernih i južnih plemena, David je konačno postao kralj nad čitavim Izraelom. No David je pri tome ubio mnogo ljudi. I kad je David htio izgraditi Hram, Bog mu to nije dopustio jer je ubio toliko mnogo ljudi.

Premda je bio velik ratnik, kralj David nije mogao zaustaviti strahote koje su se događale njegovom kraljevstvu. Zapravo, on je uzrokovao neke probleme. David je razljutio Boga zbog seksualnog odnosa sa ženom drugog čovjeka. I još je dao ubiti tog čovjeka da sakrije svoj grijeh. Davidov sin Amnon prisilio je vlastitu polusestru na seksualni odnos. A drugi od Davidovih sinova, Abšalom, nije želio da njegov otac bude kralj. Naposljetku, David i njegova vojska borili su se protiv Abšaloma. Bilo je to tužno i teško razdoblje za Davida. Druga Samuelova knjiga završava s posljednjim godinama Davidovog života.

U Drugoj Samuelovoj knjizi, čitamo sljedeće:

David postaje kralj nad čitavim izraelskim narodom (1,1–5,5)

Davidovo kraljevstvo trajat će zauvijek (5,6–10,19)

Davidove loše odluke dovele su njegovu obitelj i kraljevstvo u opasnost (11,1–20,26)

David shvaća da je Gospodar Bog pravi kralj Izraela (21,1–24,25)

David doznaje za Šaulovu i Jonatanovu smrt

1 Poslije Šaulove smrti, David se vratio u Siklag. Bilo je to nakon pobjede nad Amalečanima. Tu se zadržao dva dana. 2 Treći dan stigao je jedan čovjek iz Šaulovog tabora, razderane odjeće i glave posute prašinom.* Kad je došao do Davida, poklonio se pred njim do zemlje.

3 »Odakle dolaziš?« upitao je David.

Čovjek je odgovorio: »Pobjegao sam iz izraelskog tabora.«

4 »Što se dogodilo? Pričaj!«

»Izraelska vojska povukla se iz borbe«, odgovorio je čovjek. »Poginulo je mnogo ljudi. Šaul i njegov sin Jonatan su mrtvi.«

5 David je upitao mladića: »Kako znaš da su Šaul i Jonatan mrtvi?«

6 »Zatekao sam se na planini Gilboa«, odgovorio je mladić. »Naišao sam na Šaula. Oslanjao se na koplje, dok mu se brzo približavala neprijateljska bojna kola i konji. 7 Osvrnuo se i ugledao me. Pozvao me i spremno sam se odazvao. 8 Pitao me tko sam, a ja sam mu rekao da sam Amalečanin. 9 On mi je tada rekao: ‘Ubij me! U smrtnim sam mukama, jedva još živ.’ 10 Znao sam da onako ranjen neće preživjeti. Ubio sam ga, skinuo mu krunu s glave i narukvicu koju je imao na ruci, te ih donio tebi, gospodaru.«

11 Kad je to čuo, David je, silno tužan, razderao svoju odjeću. Svi ljudi oko njega učinili su isto. 12 Pjevali su tužaljke, glasno plakali i postili sve do večeri. Oplakivali su Šaula i Jonatana, a i mnogo ratnika iz BOŽJEG naroda Izraela, koji su poginuli u borbi.

David osuđuje Amalečana na smrt

13 David je upitao mladića koji mu je donio loše vijesti: »Odakle si?«

»Sin sam jednog stranca, Amalečana«, odgovorio je on.

14 »Kako si se usudio dići ruku na kralja, BOŽJEG pomazanika?«† upitao je David. 15 Pozvao je jednog od svojih slugu i zapovjedio: »Pogubi ga!«

Sluga je tada ubio glasnika.

Dok je mladić umirao, 16 David mu je dobacio: »Sam si kriv za svoju smrt. Presudio si sam sebi rekavši: ‘Ubio sam BOŽJEG pomazanika.’«

Davidova tužaljka za Šaulom i Jonatanom

17 David je ispjevao tužaljku o kralju Šaulu i njegovom sinu Jonatanu. 18 Zapovjedio je narodu Jude da je nauče i pjevaju. Pjesma se zove »Oružje« i zapisana je u Knjizi junaka pravednika:‡

19 »Izraelski kralj i princ,

leže mrtvi u gorju.

O, kako su u borbi pali junaci!

20 Neka nitko u Gatu o tome ništa ne zna,

neka se ne priča na ulicama Aškelona.§

Jer, veselit će se Filistejke,

radovati strankinje.*

21 Neka planine Gilboe

ne dobivaju više rosu ni kišu.

Neka im polja ne donose plod.

Jer ondje trunu štitovi junaka.

Šaulov štit ostao je nenauljen†

22 ali je u ratničku krv umočen.

Jonatanova strijela našla je protivnika,

a Šaul je mačem sasjekao neprijatelja.

23 Šaul i Jonatan uvijek su bili

svake ljubavi i divljenja vrijedni.

Čak i u smrti ostali su nerazdvojni,

brži od orlova, od lavova snažniji.

24 Plačite za Šaulom kćeri Izraela,

jer on vas je u raskoš oblačio,

zlatnim ukrasima kitio.

25 O, kako padaju junaci u borbi!

U gorju Jonatan mrtav leži.

26 Tuga me razdire, Jonatane prijatelju,

jer silno sam te volio.

Ljubav mi je tvoja bila posebna,

vjernija od ljubavi žene za muža.

27 Junaci su pali u borbi,

izgubljeno je njihovo oružje!«

*1:2 Takvim postupcima je pokazivao duboku tugu.

†1:14 pomazanik Osoba koju je svećenik ili prorok pomazao uljem (simbol Božje prisutnosti i ovlaštenja) jer ju je Bog odabrao za kralja.

‡1:18 Knjiga junaka pravednika Vjerojatno se radilo o zbirci drevnih ratničkih pjesama.

§1:20 Gat, Aškelon Važni gradovi Filistejaca.

*1:20 strankinje Doslovno: »kćeri neobrezanih«. Ovaj izraz upućuje da Filistejci nisu bili dionici saveza Izraela s Bogom.

†1:21 nenauljen U smislu, nije primjereno održavan.