4
Petar i Ivan pred Velikim vijećem
1 Dok su Petar i Ivan govorili narodu, prišli su im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji. 2 Uzrujali su se zbog toga što su Petar i Ivan poučavali i navješćivali uskrsnuće od mrtvih na Isusovu primjeru. 3 Uhitili su ih, a kako je već bila večer, stavili ih u pritvor do sljedećeg dana. 4 A mnogi od onih koji su čuli njihovu poruku povjerovali su. Tako se broj onih koji su povjerovali popeo na otprilike pet tisuća.
5 Sutradan su se židovski vođe, starješine i učitelji Zakona skupili u Jeruzalemu. 6 Tamo su bili i veliki svećenik Ananija, Kaifa, Ivan, Aleksandar i svi iz obitelji velikoga svećenika. 7 Izveli su apostole pred njih i počeli ih ispitivati: »Čijom ste silom i u čije ime to učinili?«
8 Tada im je Petar, ispunjen Duhom Svetim, rekao: »Narodni vođe i starješine! 9 Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog jednom bogalju i pitate nas kako je on izliječen, 10 onda biste svi vi i čitav izraelski narod trebali znati: to je učinjeno po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojega ste vi razapeli i kojega je Bog podigao iz mrtvih. Po njemu ovaj čovjek sada stoji pred vama zdrav. 11 Isus je
’kamen koji ste vi, graditelji, odbacili,
a koji je postao temeljnim kamenom’.* Citat iz Ps 118,22.
12 Jedino Isus može spasiti! Niti jedno drugo ime na svijetu nije dano ljudima da se po njemu mogu spasiti.«
13 Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neustrašivost i shvatili da su samo obični, neobrazovani ljudi, ostali su zadivljeni. Onda su shvatili da su njih dvojica bili s Isusom. 14 Budući da je čovjek kojeg su iscijelili stajao tamo s njima, nisu im na to ništa više mogli odgovoriti. 15 Naredili su im da izađu iz vijećnice, a zatim se među sobom posavjetovali. Rekli su: 16 »Što da učinimo s ovim ljudima? Svima koji žive u Jeruzalemu jasno je da su oni učinili veliko čudo. Mi to ne možemo zanijekati. 17 Ali zabranimo im da ubuduće govore o tom imenu. Tako se njihovo učenje neće više širiti među ljudima.«
18 Pozvali su ih unutra i naredili im da ubuduće ne govore niti poučavaju u Isusovo ime. 19 Ali Petar i Ivan su im odgovorili: »Prosudite sami je li ispravno pred Bogom da mi budemo poslušni vama, a ne Bogu. 20 Mi ne možemo a da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.« 21 Židovski starješine su im opet zaprijetili, pa ih pustili. Nisu mogli naći nikakav izgovor da ih kazne, jer su svi veličali Boga zbog onoga što se dogodilo. 22 Čovjeku koji je čudesno ozdravljen bilo je više od četrdeset godina.
Petar i Ivan vraćaju se vjernicima
23 Nakon što su Petar i Ivan pušteni, vratili su se svojima. Izvijestili su ih o svemu što su im rekli visoki svećenici i starješine. 24 Kad su vjernici to čuli, svi su se jednodušno obratili Bogu i rekli: »Gospodaru, ti si stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima. 25 Ti si po svom Duhu Svetom govorio kroz usta svoga sluge, a našega praoca Davida:
’Zašto su se narodi razbjesnili,
i zašto plemena uzalud kuju urotu?
26 Zemaljski kraljevi spremili su se za bitku,
a vladari se digli protiv Gospodina i njegova Pomazanika.’† Citat iz Ps 2,1–2.
27 Da, Herod i Poncije Pilat zaista su se udružili u ovom gradu s nežidovima i izraelskim narodom protiv tvoga svetoga sluge Isusa, kojega si ti pomazao da bude Mesija. 28 Udružili su se da učine sve ono što si ti, po svojoj odluci i svojom vlašću, unaprijed odredio da se dogodi. 29 A sada, Gospodine, čuj njihove prijetnje i osposobi svoje sluge da neustrašivo pronose tvoju riječ. 30 Pokaži svoju silu‡ Pokaži svoju silu Doslovno: Ispruži svoju ruku. — neka ozdravljaju bolesni i neka se snagom§ snagom Doslovno: imenom. tvoga svetog sluge Isusa čine čuda i znaci.«
31 Kad su završili molitvu, mjesto na kojem su se okupili potreslo se. Svi su se ispunili Duhom Svetim i počeli hrabro navješćivati Božju poruku.
Vjernici su ujedinjeni
32 Svi su vjernici bili jedno srce i jedna duša. Nitko nije govorio da je nešto što posjeduje samo njegovo, već su svi međusobno dijelili sve što su imali. 33 A apostoli su silno svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa. Bog ih je sve obilno blagoslovio. 34 Nikome od njih ništa nije nedostajalo. Tko god je posjedovao zemlju ili kuće, prodavao ih je i donosio dobiveni novac. 35 Novac su predavali apostolima, a on se zatim dijelio svakomu prema njegovim potrebama.
36 Jedan od vjernika zvao se Josip. Bio je levit, rodom Cipranin. Apostoli su ga zvali Barnaba — što znači »tješitelj«. 37 On je posjedovao polje i prodao ga, a novac predao apostolima.