1 Tada ga je veliki svećenik upitao: »Je li to istina?« 2 Stjepan je odgovorio: »Braćo i oci, poslušajte me! Slavni se Bog ukazao našem ocu Abrahamu. On tada još nije živio u Haranu, nego u Mezopotamiji. 3 Bog mu je rekao: ’Ostavi svoju zemlju i svoj narod i pođi u zemlju koju ću ti ja pokazati!’* Citat iz Post 12,1. 4 Abraham je tako napustio kaldejsku zemlju i nastanio se u Haranu. Kada mu je otac umro, Bog ga je nastanio u zemlji gdje vi sada živite. 5 Nije mu u njoj dao nikakva nasljedstva, čak ni stopu zemlje. Ali je Bog obećao dati tu zemlju njemu i njegovim potomcima, iako u to vrijeme Abraham nije imao djece. 6 Evo što mu je Bog rekao: ’Tvoji će potomci biti stranci u tuđoj zemlji. Robovat će i biti ugnjetavani četiri stotine godina. 7 Ali ja ću kazniti narod kojemu budu robovali, a oni će kasnije izaći iz te zemlje i štovati me na ovom mjestu.’† Citat iz Post 15,13–14; Izl 3,12. 8 Onda je Bog sklopio Savez s Abrahamom i ostavio mu obrezanje kao znak tog Saveza. Abraham je tada dobio sina Izaka. Obrezao ga je osmoga dana nakon rođenja. Izak je dobio sina Jakova, a Jakov je postao ocem dvanaestorice patrijarha.

9 Oni su bili ljubomorni na Josipa i prodali su ga u roblje u Egipat. Ali Bog je bio s njim i izbavio ga iz svih nevolja. 10 Bog mu je dao mudrosti i omogućio mu da zadobije naklonost faraona, egipatskoga kralja. Faraon je Josipa postavio za upravitelja Egipta i svoga dvora. 11 Tada je cijelim Egiptom i Kanaanom zavladala glad. Narod je strašno patio i naši preci nisu mogli naći hrane. 12 Jakov je čuo da u Egiptu ima žita i poslao je naše pretke prvi put onamo. 13 Kad su drugi put došli u Egipat, Josip se otkrio svojoj braći, tako da je i faraon saznao za njegovo podrijetlo. 14 Josip je onda poslao po svoga oca Jakova i svu svoju rodbinu. Bilo ih je ukupno sedamdeset petero. 15 Jakov se spustio u Egipat, gdje je umro i on i naši preci. 16 Njegove su kosti prenijeli u Sihem i položili u grobnicu koju je Abraham srebrnim novcem kupio od Hamorovih sinova.

17 Naš je narod u Egiptu brojčano vrlo narastao i približavalo se vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu. 18 A onda je u Egiptu došao na vlast drugi kralj. On nije ništa znao o Josipu 19 i lukavo je iskorištavao naš narod. Bio je okrutan prema našim precima i prisiljavao ih je da svoju dojenčad ostavljaju vani kako bi pomrla. 20 U to se vrijeme rodio Mojsije. Bio je vrlo lijepo dijete. Tri je mjeseca odgajan u očevoj kući, 21 a kad su ga iznijeli iz nje i ostavili, faraonova ga je kći odgojila kao vlastitog sina. 22 Mojsije je stekao najvišu egipatsku naobrazbu i bio je jak i na riječima i na djelu.

23 Kad mu je bilo četrdeset godina, poželio je posjetiti svoju braću, Izraelce. 24 Kad je vidio da jednoga od njih zlostavljaju, stao je u njegovu obranu i ubio Egipćanina. Tako je osvetio zlostavljanog čovjeka. 25 Mislio je da će njegova izraelska braća uvidjeti da im Bog preko njega šalje oslobođenje, no oni to nisu razumjeli. 26 Sljedećeg dana Mojsije je naišao na neke Izraelce koji su se tukli. Pokušao ih je pomiriti i rekao im je: ’Ljudi, pa vi ste braća! Zašto jedan drugomu činite zlo?’ 27 Ali ga je čovjek, koji je tukao svoga sunarodnjaka, odgurnuo i rekao: ’Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama? 28 Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onoga Egipćanina?’‡ Citat iz Izl 2,14. 29 Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je iz Egipta i nastanio se u madijanskoj zemlji i živio u njoj kao stranac. Ondje su mu se rodila dva sina.

30 Četrdeset godina nakon toga Mojsije je bio u pustinji, blizu Sinajske gore. U plamenu gorućega grma ukazao mu se anđeo. 31 Kad je Mojsije vidio taj prizor, ostao je začuđen. I dok se približavao da ga bolje vidi, čuo je Gospodinov glas: 32 ’Ja sam Bog tvojih predaka: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.’§ Citat iz Izl 3,6. A Mojsije je drhtao od straha i nije se usuđivao ni pogledati grm. 33 Tada mu je Gospodin rekao: ’Skini obuću sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto. 34 Ja sam vidio kako zlostavljaju moj narod u Egiptu. Čuo sam njegove uzdisaje i sišao da ga oslobodim. Sad, hajde! Poslat ću te u Egipat.’* Citat iz Izl 3,5; 7–8; 10.

35 Bio je to onaj isti Mojsije kojega su Židovi odbacili i rekli mu: ’Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama?’† Citat iz Izl 2,14. Njega je Bog, preko anđela koji mu se ukazao u grmu, poslao da nama vlada i da nas izbavi. 36 Mojsije je izveo narod iz Egipta. Četrdeset godina je činio čudesna djela i znakove u Egiptu, na Crvenom moru i u pustinji. 37 To je onaj isti Mojsije koji je rekao izraelskom narodu: ’Bog će vam iz vašega naroda podići proroka poput mene.’‡ Citat iz Pnz 18,15. 38 On je taj koji je bio s narodom skupljenim u pustinji, s našim precima. S njim je anđeo razgovarao na Sinajskoj gori. On je primio riječi koje daju život da bi ih predao nama.

39 Ali naši ga preci nisu htjeli slušati. Naprotiv, odbacili su ga i srcem se okrenuli prema Egiptu. 40 Rekli su Aronu: ’Napravi nam neke bogove koji će nas voditi! Ne znamo što se dogodilo s tim Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta.’§ Citat iz Izl 32,1. 41 I tada su napravili idola u obliku teleta. Prinosili su mu žrtve i održavali svetkovine u čast djela svojih ruku. 42 A Bog se okrenuo od njih i predao ih da se klanjaju zvijezdama, kako i piše u knjizi proroka:

44 Naši su preci imali Šator svjedočanstva u pustinji. Bog je rekao Mojsiju kako da napravi šator i Mojsije ga je napravio onako kako mu je bilo pokazano. 45 Kad su naši preci primili Šator, ponijeli su ga sa sobom u zemlju koju su zauzeli od naroda koje je Bog pred njima protjerao, a vodio ih je Jošua. Šator je ostao ondje sve do Davidovih dana. 46 David je uživao Gospodinovu naklonost i zamolio je Gospodina da mu dopusti podići Hram Bogu Jakovljevu. 47 Ali tek je Salomon bio taj koji ga je sagradio.

48 Međutim, Svevišnji ne stanuje u građevinama sagrađenim ljudskom rukom, kako i piše u knjizi proroka.

51 O vi, tvrdoglavi ljudi, koji ne predajete srca Bogu i ne slušate ga! Uvijek se opirete Duhu Svetom. Isti ste kao vaši preci! 52 Postoji li ijedan prorok kojega vaši preci nisu progonili? Oni su čak ubili one koji su davno prorekli dolazak Pravednikov. Vi ste ga sada izdali i ubili. 53 Vi ste oni koji su, preko anđela, primili Zakon, ali ga nisu vršili.«

54 Kad su Židovi to čuli, toliko su se razljutili na Stjepana da su počeli škripati zubima. 55 A Stjepan, pun Duha Svetoga, pogledao je u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji zdesna Bogu. 56 I rekao je: »Pogledajte! Evo, nebo je otvoreno i Sin Čovječji stoji zdesna Bogu.«

57 Na to su oni pokrili uši rukama i počeli vikati. Svi su kao jedan nasrnuli na njega. 58 Odvukli su ga izvan grada i počeli na njega bacati kamenje. Oni koji su svjedočili protiv Stjepana ostavili su svoje ogrtače kod mladića imenom Savao. 59 Dok su bacali kamenje na njega, Stjepan je ovako molio: »Gospodine Isuse, primi moj duh!« 60 Onda je pao na koljena i iz svega glasa povikao: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Nakon što je izgovorio te riječi, izdahnuo je.