1 U međuvremenu Savao je još uvijek nastojao zaplašiti i ubiti Gospodinove učenike. Otišao je do velikoga svećenika 2 i zamolio ga da uputi pisma sinagogama u Damasku. Tražio je ovlasti da smije uhititi i dovesti u Jeruzalem sve sljedbenike Puta koje nađe, bilo muškarce bilo žene.

3 Kad je već bio nadomak Damasku, odjednom je neka nebeska svjetlost zasjala oko njega. 4 Pao je na zemlju i začuo glas kako mu govori: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«

5 Savao je upitao: »Tko si ti, Gospodine?«

Glas je rekao: »Ja sam Isus kojega progoniš. 6 No ustani, uđi u grad i tamo će ti biti rečeno što trebaš činiti.«

7 Njegovi su suputnici stajali bez riječi. Čuli su glas, ali nikoga nisu vidjeli. 8 Savao se podigao sa zemlje. Otvorio je oči, ali ništa nije mogao vidjeti. Zato su ga uzeli za ruku i odveli u Damask. 9 Tri dana nije vidio i nije ništa ni jeo ni pio.

10 U Damasku je živio Isusov sljedbenik po imenu Ananija. Imao je viziju u kojoj ga je Gospodin zazvao: »Ananija!« a on se odazvao: »Evo me, Gospodine.«

11 Gospodin mu je rekao: »Spremi se i pođi u ulicu koja se zove Ravna i u Judinoj* Juda Ovdje nije riječ ni o jednom apostolu toga imena. kući pitaj za čovjeka iz Tarza zvanog Savao; on sada moli. 12 U viziji mu je rečeno da će mu doći čovjek po imenu Ananija i položiti ruke na njega da bi opet progledao.«

13 Ananija je odgovorio: »Gospodine, mnogo ljudi govorilo mi je o tom čovjeku. Pričali su mi da je on učinio mnogo zla tvojim svetima u Jeruzalemu. 14 A ovamo je došao s ovlastima vodećih svećenika da uhiti sve koji u tebe vjeruju.«

15 A Gospodin mu je rekao: »Idi! Jer sam toga čovjeka izabrao da preko njega čuju za mene i kraljevi, i Židovi, i ostali narodi. 16 Sâm ću mu pokazati što sve mora pretrpjeti radi moga imena.«

17 Ananija je otišao i uputio se u tu kuću. Položio je ruke na Savla i rekao: »Brate Savle, Gospodin Isus ukazao ti se na putu ovamo. On me je poslao k tebi da bi ti ponovno progledao i napunio se Duhom Svetim.« 18 Istoga trena nešto poput ljusaka spalo je sa Savlovih očiju i on je progledao. Ustao je i krstio se. 19 Pojeo je nešto hrane i vratila mu se snaga.

Savao je ostao nekoliko dana s učenicima u Damasku, 20 a zatim je krenuo od sinagoge do sinagoge i počeo širiti vijest o Isusu, govoreći: »Isus je Božji Sin.«

21 Svi koji su ga čuli bili su zapanjeni i govorili su: »Nije li to onaj čovjek koji je u Jeruzalemu pokušao uništiti one koji vjeruju u to ime? Nije li ovamo došao da ih uhiti i odvede svećeničkim glavarima?«

22 A Savao je postajao sve snažniji. Dokazivao je da je Isus — Krist, tako da Židovi koji su živjeli u Damasku nisu znali što bi mu odgovorili.

23 Prošlo je dosta vremena i Židovi su se urotili da ubiju Savla. 24 Čuvali su danju i noću gradska vrata kako bi ga ubili, ali je on doznao za njihovu zavjeru. 25 Učenici su noću uzeli Savla i spustili ga u košari preko zidina.

26 Kad je stigao u Jeruzalem, pokušao se priključiti učenicima, ali su ga se oni bojali i nisu vjerovali da je stvarno učenik. 27 No, Barnaba ga je prihvatio i odveo k apostolima. Ispričao im je kako se Gospodin ukazao Savlu na putu u Damask i razgovarao s njim te kako je Savao u Damasku hrabro govorio u Isusovo ime.

28 Savao je ostao s njima. Slobodno se kretao u Jeruzalemu i hrabro propovijedao u Gospodinovo ime. 29 Obraćao se Židovima grčkoga podrijetla i raspravljao s njima, a oni su ga nastojali ubiti. 30 Kad su braća za to doznala, odvela su ga u Cezareju i poslala u Tarz.

31 Tako je Crkva širom Judeje, Galileje i Samarije bila u miru i izgrađivala se. Živjela je u strahu Gospodnjem i brojem je rasla ohrabrenjem Duha Svetoga.

32 Petar je obilazio gradove i tako stigao i do svetih u Lidi. 33 Ondje je sreo čovjeka po imenu Eneja, paraliziranog i prikovanog uz krevet osam godina. 34 Rekao mu je: »Eneja, Isus Krist te iscjeljuje. Ustani i spremi svoju postelju!« Eneja je istoga časa ustao. 35 Svi stanovnici Lide i Šarona vidjeli su ga i obratili se Bogu.

36 U Jopi je živjela Isusova sljedbenica Tabita — što na grčkom znači »košuta«. Uvijek je činila dobra djela i davala milostinju siromasima. 37 Baš u to vrijeme razboljela se i umrla. Oprali su njezino tijelo i položili ga u sobu na katu. 38 Učenici iz Jope čuli su da se Petar nalazi u Lidi. Budući da je Lida blizu Jope, poslali su dvojicu k njemu. Oni su ga preklinjali: »Molimo te, ne gubi ni trenutka, dođi odmah k nama!« 39 Petar se spremio i krenuo s njima. Kad je stigao u Jopu, odveli su ga u sobu na katu, a sve su udovice stale oko njega. Plakale su i pokazivale mu ogrtače i ostalu odjeću koju je Tabita napravila dok je bila živa. 40 Petar je sve poslao van iz sobe, kleknuo i pomolio se. Zatim se okrenuo prema tijelu i rekao: »Ustani, Tabita!« Ona je otvorila oči i čim je vidjela Petra, uspravila se i sjela. 41 Petar joj je pružio ruku i pomogao joj ustati. Zatim je pozvao vjernike† vjernici Doslovno: »sveti«. i udovice te im pokazao Tabitu živu. 42 To se pročulo po svoj Jopi i mnogi su povjerovali u Gospodina. 43 A Petar je još podosta vremena ostao u Jopi kod nekoga kožara Šimuna.