1 Apostoli i braća u Judeji čuli su da su i nežidovi primili Božju riječ. 2 Kad je Petar došao u Jeruzalem, vjernici Židovi počeli su se prepirati s njim 3 govoreći: »Ušao si u kuću nežidova i neobrezanih i jeo si s njima!«

4 Tada im je Petar ispričao sve redom kako je bilo: 5 »Nalazio sam se u Jopi i molio. Dok sam molio, imao sam viđenje: nešto kao velika plahta, držana za četiri kraja, spuštala se s neba i sišla k meni. 6 Pogledao sam dobro unutra i vidio razne četveronožne životinje, divlje zvijeri, gmazove i ptice. 7 Zatim sam čuo glas kako mi govori: ’Ustani Petre, kolji i jedi!’

8 A ja sam rekao: ’To nikako, Gospodine! U moja usta nikada nije ušlo ništa okaljano ili nečisto.’

9 Glas s neba rekao je i drugi put: ’Ne smatraj nečistim ono što je Bog učinio čistim.’

10 To se ponovilo i treći put, a onda je sve ovo bilo povučeno natrag na nebo. 11 U taj čas pred kuću u kojoj sam boravio stigla su tri čovjeka koje su poslali k meni iz Cezareje. 12 Duh mi je rekao da pođem s njima bez oklijevanja. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće i otišli smo u kuću toga čovjeka. 13 On nam je ispričao da je vidio anđela kako stoji u njegovu domu i govori mu: ’Pošalji u Jopu po Šimuna zvanog Petar. 14 On će ti reći riječi po kojima ćete biti spašeni i ti i svi koji žive u tvojoj kući.’

15 Kad sam im počeo govoriti, Duh Sveti spustio se na njih na isti način kako se prije spustio na nas. 16 Onda sam se sjetio što je Gospodin rekao: ’Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ 17 Dakle, ako je ovim ljudima Bog dao isti dar koji je dao nama kada smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao Bogu stati na put?«

18 Kad su vjernici to čuli, prestali su se prepirati i počeli veličati Boga, govoreći: »Znači, Bog je i nežidovima dao mogućnost obraćenja koje vodi k vječnom životu!«

19 A oni koji su se razbježali zbog progona, nastalih nakon Stjepanove smrti, stigli su do Fenicije, Cipra i Antiohije. Na putu nisu propovijedali Radosnu vijest nikomu osim Židovima. 20 Neki od tih vjernika bili su s Cipra i iz Cirene pa su se, kad su stigli u Antiohiju, počeli obraćati i Grcima i propovijedati im Radosnu vijest o Gospodinu Isusu. 21 Gospodin im je pomagao* Gospodin im je pomagao Mogući prijevod: »I sila (doslovno: »ruka«) Gospodinova je bila s njima.« pa je mnogo ljudi povjerovalo njihovoj poruci i počelo slijediti Gospodina. 22 Vijest o tome stigla je i do crkve u Jeruzalemu, koja je na to poslala Barnabu u Antiohiju. 23 Kad je stigao onamo i vidio kako je Bog blagoslovio vjernike, bio je sretan. Sve ih je ohrabrio da svim svojim srcem ostanu vjerni Gospodinu. 24 On je bio dobar čovjek, pun Duha Svetoga i vjere. A mnogi su postali Gospodinovim sljedbenicima.

25 Barnaba je zatim krenuo u Tarz da potraži Savla. 26 Kad ga je našao, doveo ga je u Antiohiju. Punu godinu dana oni su se sastajali s tamošnjim vjernicima i poučavali mnoštvo ljudi. U Antiohiji su vjernike prvi put nazvali kršćanima.

27 U to vrijeme neki su proroci iz Jeruzalema došli u Antiohiju. 28 Jedan od njih zvao se Agab. Vođen Duhom Svetim, prorekao je da će širom svijeta nastati velika glad. U vrijeme cara Klaudija to se i dogodilo. 29 Svaki je vjernik odlučio odvojiti koliko može za pomoć braći i sestrama koji žive u Judeji. 30 Tako su i učinili te su po Barnabi i Savlu poslali sakupljenu pomoć starješinama u Judeji.