1 Pavao je upravio pogled u članove Vijeća i rekao: »Braćo, do današnjega dana živim čiste savjesti pred Bogom.« 2 Na te je riječi veliki svećenik Ananija naredio onima koji su stajali kraj Pavla da ga udare po ustima. 3 A Pavao je rekao Ananiji: »Tebe će udariti Bog, okrečeni zide! Sjediš ovdje i sudiš mi prema Zakonu, a protivno njemu naređuješ da me udaraju!«

4 Oni koji su stajali kraj Pavla rekli su: »Kako se usuđuješ vrijeđati Božjega velikog svećenika!«

5 Pavao je odgovorio: »Braćo, nisam znao da je on veliki svećenik. Pa piše: ’Ne govori pogrdno o vladaru svoga naroda.’* Citat iz Izl 22,27.«

6 Kad je Pavao shvatio da su neki članovi Vijeća saduceji, a neki farizeji, povikao je: »Braćo, ja sam farizej. I moj je otac bio farizej. Ovdje mi se sudi zbog moje nade u uskrsnuće od mrtvih.«

7 Čim je to rekao, nastala je prepirka između farizeja i saduceja i Vijeće se podijelilo na dva tabora. 8 Saduceji tvrde da nema uskrsnuća i da ne postoje ni anđeli, ni duhovi, a farizeji sve to priznaju. 9 Nastao je silan metež. Neki učitelji Zakona iz stranke farizeja digli su se na noge i čvrsto izjavili: »Mi ne nalazimo nikakve krivnje na tom čovjeku. Možda mu je zaista govorio neki duh ili anđeo.«

10 Prepirka je postala vrlo žestoka, pa se zapovjednik uplašio da će Židovi rastrgati Pavla. Stoga je zapovjedio vojnicima da siđu među ljude, izvuku Pavla i odvedu ga u vojarnu.

11 Sljedeće noći, Gospodin je došao k Pavlu i rekao mu: »Samo hrabro, ovako kako si svjedočio za mene ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš učiniti i u Rimu.«

12 Kad se razdanilo, Židovi su skovali urotu. Zakleli su se, uz zaziv prokletstva na sebe, da neće ni jesti ni piti sve dok ne ubiju Pavla. 13 Bilo ih je više od četrdeset koji su sudjelovali u toj uroti. 14 Oni su otišli glavnim svećenicima i starješinama te im rekli: »Čvrsto smo se zakleli, uz zaziv prokletstva na sebe, da nećemo ništa jesti sve dok ne ubijemo Pavla. 15 A vi sada, zajedno s Vijećem, zatražite od zapovjednika da dovede Pavla k vama. Recite mu da želite podrobnije ispitati njegov slučaj. Mi smo ga spremni ubiti dok je još na putu.«

16 No, sin Pavlove sestre saznao je za zasjedu. Uputio se u vojarnu i obavijestio Pavla. 17 Pavao je pozvao jednoga od časnika i rekao mu: »Odvedi ovoga mladića k zapovjedniku! Ima mu nešto priopćiti.« 18 Časnik je odveo mladića k zapovjedniku i rekao mu: »Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ti dovedem ovoga mladića jer ti ima nešto priopćiti.«

19 Zapovjednik je uzeo mladića za ruku, poveo ga u stranu i rekao: »Što mi imaš reći?«

20 Mladić je odgovorio: »Židovi su se dogovorili da te zamole da dovedeš Pavla sutra pred Vijeće. Izlika će im biti da ga žele podrobnije ispitati. 21 To nije istina, više od njih četrdeset čeka Pavla u zasjedi. Zakleli su se da neće ni jesti ni piti sve dok ga ne ubiju. Oni su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.«

22 Zapovjednik je otpustio mladića i naredio mu: »Ne govori nikomu da si me obavijestio o ovome.«

23 Zatim je pozvao dva časnika i rekao im: »Do devet sati navečer pripremite dvjesto vojnika za put u Cezareju. Pripremite i sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca. 24 Pripremite Pavlu konje za put i dovedite ga upravitelju Feliksu živa i zdrava.« 25 Zapovjednik je napisao i pismo u kojem je stajalo:

31 Vojnici su izvršili sve zapovijedi. Noću su uzeli Pavla iz pritvora i odveli ga u Antipatridu. 32 Sutradan su konjanike uputili dalje s Pavlom, a ostali su se vratili u vojarnu. 33 Kad su stigli u Cezareju, uručili su upravitelju pismo i izručili mu Pavla. 34 Kad je upravitelj pročitao pismo, upitao je Pavla iz koje je pokrajine. Kad je saznao da je iz Cilicije, 35 rekao je: »Saslušat ću tvoj slučaj kad stignu tvoji tužitelji.« Zapovjedio je da ga čuvaju pod stražom u Herodovoj palači.