Knjiga ponovljenog zakona
U ovoj knjizi ponavlja se Zakon koji je Bog dao Mojsiju na planini Sinaj (ili Horeb), a koji se prvi puta navodi u Knjizi Izlaska. Uz ponavljanje zakona, ponavlja se i priča o Izraelu. Ta priča obuhvaća dijelove stvaranja, oslobođenje od ropstva i upute za svećenike. Ponovljeni zakon prikladan je kao završetak Tore. Tora je naziv za Božje upute Izraelu u prvih pet biblijskih knjiga (Petoknjižje).
Knjiga Ponovljenog zakona sadrži tri oproštajna govora koje je Mojsije održao Izraelcima. U prvom govoru, on ponavlja priču o izraelskom narodu. Podsjeća narod kako ga je Bog izveo iz Egipta. Opisuje Boga kao stvoritelja svijeta. Zatim podsjeća narod kako im je Bog ostao vjeran putem kroz pustinju do Moaba. U drugom govoru, Mojsije ponavlja Božje upute za život Izraelaca. To obuhvaća ponavljanje zakona koje je Bog dao Mojsiju na Sinaju (Deset zapovijedi). Mojsije također ponavlja upute za štovanje i ustroj naroda. I uključuje pravila kako da ljudi žive međusobno u miru. Govor završava opisom kazne koju će primiti od Boga ako ne slijede njegove zapovijedi.
Mojsijev treći govor potiče Izraelce da žive kao pravi Božji narod. Temelji se na onome što je Bog učinio za Izrael u prošlosti. Mojsije ih podsjeća, budu li poslušni Bogu, on će im dati napredak u novoj zemlji. Budu li neposlušni, on će ih kazniti. Ako odluče slijediti Božje zapovijedi, odabrat će život. Ako neće slijediti Božje zapovijedi, odabrat će smrt.
Božji narod nekad je živio u Egiptu. Zatim su lutali Sinajskom pustinjom četrdeset godina. Kada Mojsije govori narodu u Knjizi Ponovljenog zakona, oni se nalaze u zemlji Moab, gdje su nakratko živjeli. A sada željno iščekuju živjeti u zemlji koju im je Bog obećao. Ponovljeni zakon uči nas da se priča o Božjem narodu mora ponavljati jer svaki se novi naraštaj suočava s novim izazovima.
U Knjizi Ponovljenog zakona, Mojsije…
ponavlja što je Bog učinio za svoj narod (1,1–4,43)
ponavlja Božje upute za njegov narod (4,44–29,1)
ponavlja povijest Božje vjernosti (29,2–30,20)
izabire Jošuu za novog vođu Izraela i proživljava svoje posljednje dane (31,1–34,12)
1
Uvod
1 Ovo su govori koje je Mojsije održao čitavom Izraelu u pustinjskom području s istočne strane rijeke Jordan. Nalazili su se blizu Sufa, između Parana s jedne strane te Tofela, Labana, Haserota i Dizahaba s druge strane.* Lokacije navedenih gradova nisu poznate. Naziv Araba odnosi se otprilike na isto geografsko područje kao dolina rijeke Jordan ili Transjordan. 2 Od planine Horeb do Kadeš Barnee ima samo jedanaest dana hoda putem preko gorskog kraja Seira, 3 no Izraelci su već četrdeset godina živjeli na tom području. Prvog dana jedanaestog mjeseca četrdesete godine, Mojsije je rekao Izraelcima sve što mu je BOG zapovjedio za njih. 4 Bilo je to nakon što je porazio Sihona, kralja Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu, i Oga, kralja Bašana, koji je vladao u Aštarotu i Edreju.
Mojsijev prvi govor: povijesni uvod (1,5–4,49)
5 Na istočnoj strani rijeke Jordan, u Moabu, Mojsije je počeo izlagati Božje upute:
6 »Naš BOG rekao nam je na planini Horeb: Dovoljno dugo ste boravili na ovoj planini. 7 Vrijeme je da nastavite put. Idite u gorski kraj gdje su Amorejci i u sve susjedne krajeve u dolini rijeke Jordan, u planine, u zapadna brda, u južnu polupustinju i na morsku obalu. Idite u zemlju Kanaanaca i u Libanon, sve do velike rijeke, rijeke Eufrat. 8 Evo, nudim vam tu zemlju. Idite i zaposjednite zemlju za koju se BOG zakleo da će je dati vašim precima Abrahamu, Izaku i Jakovu, i njihovim potomcima.«
Postavljanje vođa
(Izl 18,13–27)
9 U to vrijeme sam vam rekao: »Ne mogu se sam brinuti o vama. 10 Vaš BOG toliko vas je umnožio da vas danas ima koliko i zvijezda na nebu. 11 Neka vas BOG vaših predaka umnoži još tisuću puta i neka vas blagoslovi kao što je obećao. 12 Ali kako da ja sâm nosim vaša bremena i vaše tužbe? 13 Zato iz svakog plemena izaberite mudre, razumne i iskusne ljude, a ja ću vam ih postaviti za glavare.«
14 Odgovorili ste mi: »Tvoj prijedlog je dobar.«
15 Tako sam pozvao istaknute ljude iz vaših plemena, mudre i iskusne muškarce, pa sam ih postavio vama za vođe. Postavio sam ih za zapovjednike nad skupinama od tisuću, sto, pedeset i deset ljudi, a neke za plemenske službenike. 16 Zapovjedio sam vašim sucima: »Saslušajte članove zajednice koji se spore. Sudite pravedno, bilo da se spore dva Izraelca, ili Izraelac i stranac koji živi s vama. 17 Ne smijete biti pristrani dok sudite. Jednako saslušajte i malog i velikog čovjeka. Ne dajte da vas ljudi zastraše, jer sud pripada Bogu. Ako vam je neki slučaj pretežak, iznesite ga meni, pa ću ja saslušati i presuditi.«
18 Tako sam vam u to vrijeme zapovjedio sve što trebate činiti.
Izviđanje Kanaana
(Br 13,1–33)
19 Zatim smo, kao što nam je naš BOG zapovjedio, krenuli s planine Horeb prema gorskom kraju gdje žive Amorejci. Prošli smo kroz čitavu onu ogromnu i strašnu pustinju koju ste vidjeli, i stigli u Kadeš Barneu. 20 Tada sam vam rekao: »Stigli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam daje naš BOG. 21 Evo, vaš BOG daje vam ovu zemlju. Idite i zaposjednite je kao što je rekao BOG vaših predaka. Nemojte se bojati niti obeshrabriti.«
22 No svi vi došli ste k meni i rekli: »Pošaljimo ispred sebe ljude da izvide zemlju i donesu nam izvještaj. Oni će nam reći kojim putem ćemo ići i u koje ćemo gradove doći.«
23 Taj mi se prijedlog svidio, pa sam od vas izabrao dvanaest ljudi, po jednog iz svakog plemena. 24 Oni su otišli u gorski kraj, stigli do klanca Eškol i izvidjeli ga. 25 Nabrali su plodove zemlje i donijeli ih nama. Njihov je izvještaj glasio: »Dobra je zemlja koju nam daje naš BOG.«
26 Ali vi niste htjeli ići u tu zemlju. Pobunili ste se protiv zapovijedi svog BOGA. 27 Gunđali ste u svojim šatorima i govorili: »BOG nas mrzi. Zato nas je izveo iz Egipta, da nas preda Amorejcima, da nas unište. 28 Kamo da idemo? Naša braća su nas obeshrabrila kad su rekla: Ti su ljudi jači i veći od nas. Gradovi su veliki, sa zidinama do neba. Čak smo vidjeli i ljude divovskog stasa, Anakove potomke.«† Anakova obitelj bila je poznata po visokim i snažnim ratnicima. Vidi Br 13,33.
29 A ja sam vam rekao: »Ne brinite se zbog njih i ne bojte ih se. 30 Vaš BOG, koji ide ispred vas, borit će se za vas kao što je naočigled vama činio u Egiptu 31 i u pustinji. Vidjeli ste kako vas je vaš BOG nosio, kao što otac nosi svog sina, cijelim putem sve do ovog mjesta.«
32 Unatoč tomu, niste vjerovali svom BOGU. 33 A on je tijekom putovanja išao ispred vas — noću u vatri, a danju u oblaku. Pronalazio vam je mjesta za taborovanje i pokazivao vam put kojim ste trebali ići.
Podsjećanje na Božju kaznu
(Br 14,26–38)
34 Kad je BOG čuo što ste rekli, razljutio se i zakleo: 35 »Nitko od vas, niti jedan jedini čovjek iz ovog zlog naraštaja, neće vidjeti dobru zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati vašim precima. 36 Nitko osim Kaleba, Jefuneovog sina. On će je vidjeti. Njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je hodao, jer je vjerno išao za BOGOM.«
37 Zbog vas se BOG razljutio i na mene, pa mi je rekao: »Ni ti nećeš ući u nju. 38 Ali ući će tvoj pomoćnik Jošua, Nunov sin. Ohrabri ga, jer on će uvesti Izrael u nasljedstvo, u posjed zemlje. 39 I vaša djeca, za koju ste rekli da će postati plijen i koja još ne razlikuju dobro i zlo, oni će ući u tu zemlju. Njima ću je dati i oni će je zaposjesti. 40 A vi se okrenite i krenite putem prema Crvenom moru, natrag u pustinju.«
Neuspjelo osvajanje Kanaana
(Br 14,39–45)
41 Tada ste mi rekli: »Sagriješili smo protiv BOGA. Ići ćemo gore i borit ćemo se kao što nam je naš BOG zapovjedio.« I svi ste obukli bojnu opremu, misleći da ćete lako otići u onaj gorski kraj. 42 A BOG mi je rekao da vam kažem: »Ne idite gore u borbu, jer ja neću biti s vama i vaši će vas neprijatelji poraziti.«
43 Prenio sam vam to, ali niste poslušali. Pobunili ste se protiv BOŽJE zapovijedi i arogantno otišli prema gorskom kraju. 44 Tada su na vas izašli Amorejci koji su ondje živjeli. Progonili su vas kao rojevi pčela i tukli vas od Seira sve do Horme. 45 Kad ste se vratili, plakali ste pred BOGOM, ali BOG se nije obazirao na vaše kukanje i nije vas htio slušati. 46 Zato ste dugo vremena ostali u Kadešu.