1 Tada je BOG rekao Mojsiju: »Idi faraonu i reci mu da BOG, koji je Bog Hebreja, kaže: ‘Pusti moj narod da me ide štovati. 2 Ako ih odbiješ pustiti i opet ih zadržiš, 3 BOG će poslati smrtonosnu pošast na tvoju stoku u poljima — na konje, magarce i deve, na stada sitne i krupne stoke. 4 Ali BOG će napraviti razliku između izraelske stoke i egipatske stoke, pa nijedna životinja koja pripada Izraelcima neće uginuti. 5 A BOG je odredio i vrijeme — sutra će to učiniti u ovoj zemlji.’«

6 I BOG je to sutradan izvršio: Egipćanima je uginula sva stoka, a Izraelcima nije uginulo ništa. 7 Faraon je ispitao situaciju i utvrdio da Izraelcima nije uginula niti jedna jedina životinja. Ali faraonovo srce i dalje je bilo tvrdo i nije htio pustiti narod.

8 Tada je BOG rekao Mojsiju i Aronu: »Zahvatite u šake pepeo iz peći, pa neka Mojsije pred faraonom baci pepeo u zrak. 9 Od toga će po cijelom Egiptu nastati sitna prašina koja će na ljudima i životinjama stvarati čireve.«

10 I oni su uzeli pepela iz peći i stali pred faraona. Mojsije je bacio pepeo u zrak, a na ljudima i životinjama izbili su čirevi. 11 Čarobnjaci nisu mogli izaći pred Mojsija jer su im izbili čirevi kao i svim Egipćanima. 12 Ali BOG je otvrdnuo faraonovo srce, pa on nije htio poslušati Mojsija i Arona, baš kao što je BOG nagovijestio Mojsiju.

13 Tada je BOG rekao Mojsiju: »Ustani rano ujutro, pa izađi pred faraona i reci mu da BOG, koji je Bog Hebreja, kaže: ‘Pusti moj narod da me ide štovati. 14 U protivnom ću ovog puta sve svoje pošasti poslati na tebe, na tvoje službenike i narod, da bi spoznao da na cijelom svijetu nema nitko kao što sam ja. 15 Dosad sam već mogao upotrijebiti svoju silu da tebe i tvoj narod udarim pomorom koji bi vas izbrisao sa zemlje. 16 Ali poštedio sam te s razlogom — da ti pokažem svoju silu i da cijeli svijet sazna za moje ime. 17 A ti se još uvijek uzdižeš nad mojim narodom i ne daš mu da ode. 18 Dakle, sutra u ovo vrijeme oborit ću na Egipat strašnu tuču, kakve još nije bilo od njegovog postanka. 19 Zato sad izdaj zapovijed da se stoka i sve što imaš u poljima skloni na sigurna mjesta. Svaki čovjek ili životinja koji se zateknu vani, poginut će od tuče.’«

20 Neki faraonovi službenici imali su strahopoštovanja prema BOŽJOJ riječi, pa su utjerali svoje robove i stoku unutra, 21 ali drugi nisu primili BOŽJU riječ k srcu, pa su ostavili svoje robove i stoku vani na otvorenom.

22 Tada je BOG rekao Mojsiju: »Ispruži ruku prema nebu, da padne tuča na sav Egipat, na ljude i na životinje, i na sve što raste na poljima.«

23 Kad je Mojsije ispružio štap prema nebu, BOG je poslao gromove i tuču, a munje su sijevale do zemlje. Tako je BOG sipao tuču po Egiptu. 24 Dok je tuča padala, munje su neprestano sijevale. Takvo strašne tuče nije bilo u čitavoj povijesti egipatskog naroda. 25 Tuča je po cijelom Egiptu zatukla sve što se našlo vani, od ljudi do životinja. Pomlatila je sve što je raslo na polju i skršila svako stablo. 26 Samo u kraju Gošen, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo tuče.

27 Tada je faraon pozvao Mojsija i Arona i rekao im: »Ovog puta zaista sam sagriješio. BOG je u pravu, a ja i moj narod smo u krivu. 28 Pomolite se BOGU jer nam je dosta grmljavine i tuče! Pustit ću vas. Ne morate više ostati.«

29 »Čim izađem iz grada«, rekao mu je Mojsije, »podići ću ruke u molitvi prema BOGU. Prestat će grmiti, a ni tuča više neće padati — da spoznaš da zemlja pripada BOGU. 30 Ali ja znam da ti i tvoji službenici još nemate strahopoštovanja prema BOGU.«

31 Tako su propali lan i ječam, jer je ječam bio u klasu, a lan u cvatu. 32 Ali pšenica i raž nisu propali, jer rastu kasnije.

33 Mojsije je otišao od faraona i izašao iz grada, pa podigao ruke u molitvi prema BOGU. Grmljavina i tuča su prestali, a ni kiša više nije padala na zemlju. 34 Kad je faraon vidio da su kiša, tuča i grmljavina prestali, ponovno je sagriješio. I on i njegovi službenici otvrdnuli su svoja srca. 35 Tako je faraonovo srce ostalo tvrdo i nije htio pustiti Izraelce, baš kao što je BOG nagovijestio preko Mojsija.