31
Egipat će snaći sudbina Asirije
1 Na prvi dan trećeg mjeseca jedanaeste godine izgnanstva kralja Jojakina, čuo sam BOGA kako mi govori: 2 »Čovječe, reci egipatskom faraonu i njegovom mnogobrojnom narodu:
‘Tko je bio velik kao ti?
S kime te se može usporediti?
3 Pogledaj Asiriju kako je bila moćna.
Bila je poput cedra u Libanonu.
Velike grane zastirale su cijelu šumu,
stablo je naraslo vrhom do oblaka.
4 Vode su učinile da raste,
podzemni izvori ga nahranili.
Okružili su ga svi riječni tokovi,
koji su natapali i druga stabla.
5 Visoko je izrastao,
nadvisio sve drugo drveće.
Imao je snažne duge grane,
sve od silnog obilja vode.
6 Sve ptice su se gnijezdile
među njegovim granama.
Životinje su u njegovoj sjeni
rađale svoje mlade.
Mnogi su se veliki narodi
u njegovoj sjeni sklanjali.
7 Da, Asirija je nekad bila
kao veliko lijepo stablo.
Širila je snažne dugačke grane,
duboko za vodom pružala korijenje.
8 Ni u Božjem vrtu cedrovi nisu bili toliko visoki,
čempresi i platane nisu imali tako velike grane.
Niti jedno stablo u Božjem vrtu
nije joj bilo ravno po ljepoti.
9 Ja sam je učinio tako lijepom,
dao joj mnoštvo lijepih grana.
Sva stabla u Edenu, Božjem vrtu,
željela su biti kao ona.’
10 Zato Gospodar BOG kaže: ‘To je stablo izraslo vrlo visoko, a vrh mu je dosegao do oblaka. Bilo je toliko veliko, da ga je obuzeo ponos. 11 Zato sam ga prepustio moćnom vođi narodâ, a on ga je kaznio za njegovu zloću. Protjerao sam ga iz svog vrta. 12 A stranci, najokrutniji od svih naroda, posjekli su ga i grane mu rasuli po planinama i dolinama. Ogranci su mu se slomili po klancima te zemlje. Više nije bilo njegove ugodne sjene, pa su se narodi razišli. 13 Danas se na tom palom stablu još samo gnijezde ptice i divlje životinje mu se zavlače pod srušene grane. 14 Zato se nijedno stablo koje raste pored vode više neće tako ponosno uzdići, ni pokušati vrhom dosegnuti oblake. Niti jedno snažno stablo s dovoljno vode više se neće truditi da dosegne takvu visinu. Jer, sva stabla moraju umrijeti i pridružiti se mrtvim ljudima u svijetu mrtvih.’
15 Gospodar BOG kaže: ‘Onog dana kad je stablo bilo oboreno u svijet mrtvih, učinio sam da podzemne vode žaluju za njim. U znak žalosti, zatvorio sam rijeke i vodene tokove. Učinio sam da Libanon tuguje i sva su stabla uvenula. 16 Učinio sam da svi narodi drhte od straha kad su čuli da pada. Srušio sam to veliko stablo u svijet mrtvih da se pridruži drugima koji su otišli u tu jamu. A tada, sva stabla iz Božjeg vrta, i najljepša libanonska stabla koja su rasla natapana obiljem vode, utješila su se u podzemlju. 17 Da, čak i ta stabla koja su živjela u sjeni velikog stabla na kraju su završila u svijetu mrtvih. Pridružila su se svim drugima koja su poginula u bitkama.’
18 Kralju Egipta, u Edenu ima mnogo velikih i snažnih stabala, ali ni jedno se ne može usporediti s tobom. No na kraju ćete završiti u svijetu mrtvih, među izopćenicima,* izopćenici Doslovno: »neobrezani«, oni koji nisu u savezu između Boga i Izraela. među onima koji su poginuli u ratu.
Da, to će se dogoditi faraonu i brojnom egipatskom narodu. Tako je rekao Gospodar BOG.«