Ezrina knjiga
Ezrina knjiga nastavlja priču kojom je završila Druga knjiga Ljetopisa. Priča počinje proglasom da će Židovi zatočeni u Babilonu biti pušteni. Službena poruka poslana je po čitavom carstvu. Ona kaže da se Židove treba osloboditi da bi se vratili natrag u Judeju. Ezrina i Nehemijina knjiga bave se važnim činjenicama tog povratka. Opisuju najmanje dva povratka koja su se dogodila tijekom razdoblja od skoro 100 godina.
Bog je htio da se njegov narod ponovno okupi u Jeruzalemu i obnovi njegov Hram. Ezra govori kako je Bog omogućio da se to dogodi. Način na koji je Bog to učinio vjerojatno nitko od nas ne bi zamislio. Bog je upotrijebio stranog kralja.
Perzijski kralj Kir i njegova vojska osvojili su velik dio drevnog svijeta. Pobjeda nad Babiloncima smatrala se njegovom najvećom pobjedom. No Biblija nas uči da to zapravo nije bila pobjeda perzijskog kralja. Bog je taj koji je odabrao kralja Kira da oslobodi Židove zatočene u Babilonu (Iz 45,1–3). Kad je Kir osvojio Babilon, bila je to Božja pobjeda. Ustvari, sve bitke koje je Kir vodio pripremile su ga da oslobodi Božji narod. Život kralja Kira uči nas da Bog ima konačnu vlast nad svijetom i vladarima naroda.
Ezra izvještava što se događalo kad su se Židovi vratili u Jeruzalem. Također izvještava što se događalo godinama kasnije kad se on sam vratio u Jeruzalem. To je bilo otprilike u isto vrijeme kada je Nehemija došao obnoviti gradske zidine. No Ezrina priča nije poput današnjih vijesti. Ne obuhvaća sve događaje. Na početku sedmog poglavlja preskočeno je više od 50 godina riječima: »Nakon tih događaja...«.
Bog je zapovjedio Židovima koji su se vratili iz Babilona da ponovno izgrade njegov Hram. Hram će biti središte njihovog štovanja. No morali su naučiti što to znači biti Božji narod. I trebali su naučiti kako štovati Boga u Hramu. Bog je odabrao svećenika Ezru da ih pouči. On ih je poučio o Bogu i kako da mu ugode. Morali su biti drugačiji od drugih naroda. Morali su se posvetiti Bogu i živjeti čestito.
Ezra je svaki dan proučavao Sveta Pisma. To mu je pomoglo da donose odluke za narod koje će im pomoći da budu Božji narod. Morali su ponovno postati čista židovska zajednica. Jedna od tih odluka bila je vrlo teška. Ezra je zapovjedio izraelskim muškarcima da otpuste svoje žene i djecu koji su bili iz stranih naroda. To je bilo teško, ali nužno, da se ukloni loš utjecaj stranih žena na Izrael.
Ezrina knjiga govori kako je...
prva skupina zatočenika oslobođena i vraćena u Judeju (1,1–2,70)
započela obnova Hrama (3,1–6,22)
vraćena druga skupina zatočenika (7,1–8,36)
Ezra donio teške odluke da bi zaštitio Božji narod od zlih utjecaja (9,1–10,44)
1
Povratak Židova iz Babilona
1 Perzijskog kralja Kira, za vrijeme prve godine njegovog vladanja,* Vjerojatno se odnosi na godinu kad je kralj Kir, nakon što je osvojio Babiloniju, postao vladar velikog carstva, oko 538. pr. Kr. BOG je potaknuo da objavi proglas. Učinio je to da bi se ostvarilo ono što je BOG bio rekao preko Jeremije.† Vidi Jr 25,12–14. Zato je Kralj širom kraljevstva proglasio usmeno i pisano:
2 Ovako kaže Kir, kralj Perzije:
»BOG, koji je Bog neba, dao mi je sva kraljevstva na zemlji i odredio mi da mu sagradim Hram u Jeruzalemu u Judi. 3 Tko je od vas iz njegovog naroda, neka je njegov Bog s njim. Neka ide u Jeruzalem u Judi da izgradi Hram BOGA, koji je Izraelov Bog, koji je Bog u Jeruzalemu. 4 I gdje god da se još nalazi neki preživjeli iz tog naroda, neka mu ljudi iz tog mjesta pomognu srebrom i zlatom, dobrima i stokom te darovima po vlastitoj želji za Božji Hram u Jeruzalemu.«
5 Tada su se spremili glavari obitelji iz Judinog i Benjaminovog plemena, svećenici i Leviti, i svi koje je Bog potaknuo. Spremili su se da bi otišli i sagradili BOŽJI Hram u Jeruzalemu. 6 Svi susjedi pomogli su im predmetima od srebra i zlata, dobrima i stokom te skupocjenim darovima, još pored svega što su im darovali po vlastitoj želji. 7 Čak je i kralj Kir donio predmete koji su pripadali BOŽJEM Hramu, a koje je Nabukodonosor odnio iz Jeruzalema i stavio u hram svojih bogova. 8 Perzijski kralj Kir predao ih je rizničaru Mitredatu da ih prebroji pred judejskim glavarem Šešbasarom.
9 Ovo je broj tih predmeta:
30 zlatnih posuda,
1.000 srebrnih posuda,
29 noževa,
10 30 zlatnih čaša,
410 srebrnih čaša,
i 1.000 ostalih posuda.
11 Ukupno je bilo 5.400 zlatnih i srebrnih predmeta. Šešbasar ih je sve ponio kad su se prognanici vraćali iz Babilona u Jeruzalem.