38
Ezekijina bolest
(2 Kr 20,1–11; 2 Ljet 32,24–26)
1 U to se vrijeme Ezekija nasmrt razbolio. Prorok Izaija, Amosov sin, otišao je k njemu i rekao mu: »BOG ti poručuje da ćeš uskoro umrijeti. Objavi svoju posljednju volju svojoj obitelji, jer nećeš se oporaviti.«
2 A Ezekija je okrenuo lice k zidu i pomolio se BOGU: 3 »Molim te BOŽE, sjeti se kako sam ti bio vjeran svim srcem i činio ono što je dobro pred tobom.« I gorko je zaplakao.
4 Tada je Izaija primio poruku od BOGA: 5 »Idi i reci Ezekiji da BOG tvog pretka Davida kaže: ‘Čuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. Dodat ću tvom životu petnaest godina. 6 Spasit ću tebe i ovaj grad od asirskog kralja. Obranit ću ovaj grad. 7 A ovo će ti biti znak od BOGA, da će BOG napraviti ono što je obećao: 8 Evo, učinit ću da se sjena koju sunce baca na Ahazov sunčani sat vrati unazad za deset stupnjeva.’« I sunce se vratilo za deset stupnjeva, koliko je već bilo prošlo.
Ezekijina pjesma
9 Ovo je napisao Ezekija, kralj Jude, nakon što se oporavio od svoje bolesti:
10 Mislio sam: zar usred svoga života,
moram proći kroz vrata svijeta mrtvih,* svijet mrtvih Doslovno: »Šeol«.
lišen ostatka svojih godina.
11 Mislio sam: neću vidjeti BOGA
u zemlji živih.
Neću više vidjeti ljude,
ni biti sa stanovnicima ovog svijeta.
12 Kuća mi je iščupana i uklonjena od mene
kao kad pastir premjesti svoj šator.
Svoj život sam smotao kao tkalac,
a on me odsjekao od razboja.† razboj Sprava na kojoj tkalac izrađuje tkaninu.
Dokrajčit ćeš me u jednom danu i noći.
13 Vapio sam u boli do zore,
kao da mi lav smrskava kosti.
Dokrajčit ćeš me u jednom danu i noći.
14 Cvilio sam kao lasta i drozd,
kao golubica tužno sam ječao.
Oči su mi umorne od gledanja u nebo.
Gospodaru, mučim se, pomozi mi!
15 Što da kažem?
Kako mi je rekao,
tako je i učinio.
Proživjet ću ponizno sve svoje godine
zbog muka svoje duše.
16 Gospodaru, od tvojih obećanja se živi
i moj duh u njima život nalazi.
Vrati mi zdravlje i daj mi da živim!‡ Cijeli ovaj stih nejasan je na hebrejskom.
17 Za svoje dobro sam se toliko namučio.
Zbog svoje ljubavi
od jame uništenja si me sačuvao.
Sve moje grijehe
bacio si sebi iza leđa.
18 Jer grob ti ne zahvaljuje,
smrt te ne hvali.
U tvoju vjernost se ne uzdaju
oni koji silaze u grobnu jamu.
19 Živi, živi te hvale,
kao ja danas.
Očevi govore djeci
o tvojoj vjernosti.
20 BOG će me spasiti!
Zato ćemo uz žičana glazbala
pjevati u BOŽJEM Hramu
sve dane svog života.
21 Izaija je bio rekao Ezekiji: »Uzmi oblog od smokava i stavi ga na ranu. Tako ćeš ozdraviti.«
22 A Ezekija je bio upitao Izaiju: »Po kojem ću znaku znati da mogu opet ići u BOŽJI Hram?«