Knjiga proroka Jeremije
Ova je knjiga zbirka propovijedi, pjesama, priča, pa čak i snova. Jeremijin sluga Baruh sve je to zapisao. Zapisao je i izvještaje o Jeremijinom životu. Jeremija je poznat kao prorok koji jadikuje. To je zato što je imao nesretan posao upozoravanja naroda Jude na teška vremena koja će ih snaći.
Poruka koju je Jeremija prenosio od Boga nije bila dobra vijest. Rekao je da će babilonska vojska osvojiti Judu i da će narod biti odveden u zatočeništvo. Ta poruka ljudima je zvučala nevjerojatno. U Judi se dobro živjelo. Mudar kralj po imenu Jošija bio je na vlasti. Proveo je mnoge dobre promjene da pomogne narodu da nauče što Bog želi od njih. A Judini neprijatelji na sjeveru, Asirsko carstvo, gubili su moć u to vrijeme. Niniva, glavni grad carstva, bila je osvojena. Tako se činilo da sve ide dobro za Judu. No Bog je rekao Jeremiji da će se uskoro sve promijeniti.
Asirci više nisu stvarali probleme Judi, ali Juda se suočila s novim opasnostima. Počela je borba između Egipta i Babilona za kontrolu teritorija koji se nalazio između njih. Juda se tako našla između dvije velike sile. Egipat im je bio na jugu i zapadu, a Babilon na sjeveru i istoku.
Kralj Jošija odlučio je stati uz Babilon i umro je u borbi protiv Egipćana 605. godine pr. Kr. Nakon njega Joahaz je bio kralj Jude na tri mjeseca. Egipćani su ga maknuli i postavili Jojakima na prijestolje. On je odveo narod Jude od Boga i sklopio savez s Egiptom. Umjesto da se pouzda u Boga, Jojakim se pouzdao u Egipat, da će ih oni zaštititi od osvajača. No 598. godine pr. Kr. babilonski kralj Nabukodonosor osvojio je Jeruzalem i odveo judejskog kralja u Babilon, a za novog kralja Jude postavio je Sidkiju. Nabukodonosor je ponovno napao 588. pr. Kr. i uništio sve gradove koji su bili dovoljno jaki za obranu Jude. Dvije godine kasnije, uništio je Jeruzalem. Tada je narod Jude, zajedno sa svojim kraljem, odveden u zatočeništvo u Babilon.
U to je vrijeme Jeremija prenosio Božje poruke narodu Jude. Upozoravao ih je da ostanu vjerni savezu koji je Bog sklopio s njima. Ako ljudi neće poslušati, bit će odvedeni u zatočeništvo u stranu zemlju. Završit će daleko od domovine koju im je Bog dao.
Jeremija je vjerno prenosio Božje poruke narodu, ali narod ih je opetovano odbacivao. Zato je Jeremija često tugovao. No nalazio je utjehu u svom odnosu s Bogom. Primio je viđenje o boljem vremenu, o danu kad će Bog sklopiti novi savez s ljudima. Tada nikoga neće trebati poučavati o Bogu jer će ga svi poznavati. Njegova učenja bit će zapisana u njihovim srcima. Bog je rekao: »Neću se sjećati njihovih grijeha« (31,31–34).
U Knjizi proroka Jeremije, Božji plan obuhvaća...
Jeremijin proročki poziv (1,1–19)
kaznu i zatočeništvo za Božji narod (2,1–35,19)
Jeremijino progonstvo (36,1–38,28)
pad Jeruzalema i teška vremena (39,1–45,5)
uništenje drugih naroda (46,1–52,11)
okupaciju Jeruzalema (52,12–34)
1
1 Ovo je zapis poruka proroka Jeremije, Hilkijinog sina. Jeremija je bio član obitelji svećenika iz Anatota,* 1,1 svećenici iz Anatota Ovi svećenici vjerojatno su pripadali obitelji svećenika Abjatara, koji je bio vrhovni svećenik u vrijeme kralja Davida. Kralj Salomon poslao ga je u Anatot. Vidi 1 Kr 2,26. grada na području Benjaminovog plemena.
2 BOG je počeo govoriti Jeremiji u trinaestoj godini vladavine judejskog kralja Jošije,† 1,2 trinaesta godina Jošijine vladavine To je 627. godina pr. Kr. Amonovog sina. 3 Nastavio mu se obraćati tijekom vladavine judejskog kralja Jojakima, Jošijinog sina, pa sve do trenutka kad je narod bio protjeran iz Jeruzalema i odveden u zatočeništvo. To se dogodilo u petom mjesecu jedanaeste godine vladavine judejskog kralja Sidkije, Jošijinog sina.
Bog poziva Jeremiju
4 Primio sam poruku od BOGA:
5 »Prije nego što sam te oblikovao
u majčinoj utrobi, poznavao sam te.
Izabrao sam te i prije nego što si bio rođen.
Postavio sam te narodima za proroka.«
6 »Ali, moj Gospodaru i BOŽE«, rekao sam, »ja ne znam govoriti pred drugima. Premlad sam.«
7 No BOG mi je rekao:
»Ne govori da si premlad,
jer morat ćeš ići svima kojima te šaljem
i govoriti im sve što ti naredim da kažeš.
8 Ne boj se nikoga.
Uz tebe sam i branit ću te.«
Tako mi je rekao BOG.
9 Zatim je BOG pružio ruku i dotaknuo mi usne. Rekao je:
»Evo, stavio sam svoje riječi u tvoja usta.
10 Danas ti dajem vlast
u narodima i kraljevstvima
da čupaš i rušiš, razaraš i obaraš,
te da potom gradiš i sadiš.«
Dvije proročke vizije
11 Čuo sam BOGA kako mi govori: »Što vidiš, Jeremija?«
Odgovorio sam: »Vidim granu bademovog drveta.«
12 »Dobro vidiš«, rekao mi je BOG, »jer ja bdijem‡ 1,12 bdijem Hebrejska riječ za »bdjeti« slična je riječi za »bademovo drvo«. To je zato što su ljudi promatrali cvat bademovog drveta kao rani znak proljeća. nad svojom riječi, da je izvršim.«
13 Tada sam čuo BOGA i drugi put: »Što vidiš?«
Rekao sam: »Vidim lonac čiji se uzavreli sadržaj izlijeva sa sjevera.«
14 A BOG mi je tada rekao: »Sa sjevera će doći nesreća.
Pogodit će sve ljude koji žive u ovoj zemlji.
15 Gledaj, sazivam sve narode sa sjevera«, rekao je BOG.
»Svi će doći i postaviti svoja prijestolja
na ulaze grada Jeruzalema.
Navalit će na gradske zidine,
napasti sve judejske gradove.
16 A ja ću objaviti presudu protiv svog naroda,
jer su zli i mene su ostavili.
Drugim bogovima prinosili su žrtve,
klanjali se kipovima koje su sami načinili.«
17 »A ti, ustani i spremi se!
Stani pred narod i govori im,
reci im sve što ti naredim.
I nemoj ih se bojati,
ili ću ti dati razlog da ih se bojiš.
18 Danas sam te pretvorio u čvrst grad,
u stup od željeza, u zid od bronce.
Dižeš se protiv cijele zemlje,
na kraljeve Jude i narodne poglavare,
na svećenike i narod cijele zemlje.
19 Svi će se oni protiv tebe boriti,
ali neće te poraziti.
Jer ja sam uz tebe i branim te«,
rekao mi je BOG.
*1:1 1,1 svećenici iz Anatota Ovi svećenici vjerojatno su pripadali obitelji svećenika Abjatara, koji je bio vrhovni svećenik u vrijeme kralja Davida. Kralj Salomon poslao ga je u Anatot. Vidi 1 Kr 2,26.
†1:2 1,2 trinaesta godina Jošijine vladavine To je 627. godina pr. Kr.
‡1:12 1,12 bdijem Hebrejska riječ za »bdjeti« slična je riječi za »bademovo drvo«. To je zato što su ljudi promatrali cvat bademovog drveta kao rani znak proljeća.