1 Na početku vladavine judejskog kralja Jojakima, Jošijinog sina, došla je poruka od BOGA: 2 »BOG kaže: ‘Jeremijo, idi u dvorište BOŽJEG Hrama i govori ljudima koji dolaze iz svih judejskih gradova u Hram štovati BOGA. Reci im sve što ti budem zapovjedio. Ništa nemoj prešutjeti. 3 Možda će te ljudi poslušati i odustati od svog zlog načina života. Ako se promijene, ja ću se predomisliti i neću ih kazniti za njihova zla djela. 4 Reći ćeš da im BOG poručuje: Morate me slušati i slijediti upute koje sam vam dao. 5 Trebate obratiti pažnju na ono što vam govore moje sluge proroci koje vam stalno iznova šaljem, iako ih nikada niste slušali. 6 Ako ne budete poslušni, uništit ću ovaj Hram kao što sam uništio svetište u Šilu.* 26,6 svetište u Šilu Ovo svetište vjerojatno je bilo uništeno u Samuelovo doba. Vidi Jr 7 i 1 Sam 4. Ljudi iz cijelog svijeta spominjat će Jeruzalem kao primjer prokletstva.’«

7 Svećenici, proroci i sav okupljeni narod čuli su što je Jeremija rekao u BOŽJEM Hramu. 8 Kad je Jeremija izrekao sve što mu je BOG zapovjedio da kaže ljudima, zgrabili su ga svećenici, proroci i drugi ljudi. Vikali su: »Zbog ovoga ćeš umrijeti! 9 Kako možeš reći da će Hram biti uništen kao svetište u Šilu? Ne možeš govoriti da će Jeruzalem biti opustošen i napušten! Kako se usuđuješ to izjaviti u BOŽJE ime!« Svi su okružili Jeremiju u dvorištu BOŽJEG Hrama.

10 Kad su to čuli kraljevski službenici Jude, popeli su se iz kraljevske palače do Hrama. Zauzeli su svoja sudačka mjesta na Novim vratima koja vode u Hram. 11 Tada su svećenici i proroci, pred kraljevim službenicima i narodom izjavili: »Ovaj čovjek zaslužio je smrt zato što je govorio protiv ovog grada, kao što ste i sami čuli.«

12 Tada se Jeremija obratio kraljevim službenicima i okupljenom narodu: »BOG me poslao da to objavim o ovom Hramu i ovom gradu. Sve što ste čuli dolazi od njega. 13 Zato promijenite svoj život i počnite činiti dobro. Budite poslušni svom BOGU, pa će se on predomisliti i neće vas kazniti kao što je zaprijetio. 14 A što se mene tiče, u vašoj sam vlasti. Postupite sa mnom kako mislite da treba. 15 No ako me ubijete, znajte da ćete sigurno snositi krivicu za prolijevanje nevine krvi. Krivnju će snositi ovaj grad, kao i svi njegovi stanovnici. Jer, BOG me zaista poslao da vam prenesem njegovu poruku.«

16 Tada su kraljevi službenici i svi okupljeni ljudi rekli svećenicima i prorocima: »Ovaj čovjek ne zaslužuje smrt jer nam je govorio u ime našeg BOGA.«

17 Tada su istupili neki od starješina iz judejskih sela i obratili se svim okupljenim ljudima. 18 Rekli su: »U vrijeme judejskog kralja Ezekije, djelovao je prorok Mihej iz grada Morešeta. On je rekao svim Judejcima da im BOG Svevladar poručuje:

19 Judejski kralj Ezekija i Judejci nisu pogubili Miheja. Ezekija je poštovao BOGA i trudio se steći njegovu milost, pa je BOG popustio i nije sručio zlo na Judejce kao što im je zaprijetio. Ako ubijemo Jeremiju, navući ćemo na sebe veliku nesreću.«

20 Još je jedan čovjek prorokovao u ime BOGA. Bio je to Urija, Šemajin sin iz Kirjat Jearima. Protiv ovog grada i ove zemlje govorio je isto što i Jeremija. 21 Kad su kralj Jojakim, svi njegovi vojni zapovjednici i velikodostojnici čuli što Urija govori, željeli su ga pogubiti. Ali, on je to čuo, pa se uplašio i pobjegao u Egipat. 22 Kralj Jojakim za njim je poslao Elnatana, Akborovog sina, s grupom ljudi. 23 Oni su doveli Uriju iz Egipta i odveli ga pred kralja Jojakima koji ga je dao pogubiti mačem, a njegovo tijelo baciti u zajedničku grobnicu za siromašne.

24 Ali to se nije dogodilo Jeremiji jer ga je podržavao Ahikam, Šafanov sin.‡ 26,24 Ahikam Vidi 2 Kr 22,12.14. Ahikam je bio utjecajan poglavar na visokom položaju. On je uspio spriječiti da prorok padne u ruke ljudima koji su ga željeli ubiti.