1 Neki čovjek, Nikodem, bio je farizej i jedan od židovskih vođa. 2 Noću je došao Isusu i rekao mu: »Rabbi* Rabbi Učitelj., znamo da si učitelj i da te je Bog poslao, jer nitko ne može činiti čudesa koja ti činiš, a da Bog nije s njim.«

3 Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovno ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.«

4 »Kako se čovjek može roditi kad je star?« rekao je Nikodem. »Sigurno ne može po drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.«

5 Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. 6 Što je rođeno od čovjeka — čovjek je; što je rođeno od Duha — duh je. 7 Nemoj se čuditi mojim riječima: ’Moraš se ponovno roditi’. 8 Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.«

9 »Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem.

10 Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim. 11 Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo. 12 Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima? 13 Nitko nikada nije uzašao na nebo, osim Sina Čovječjeg koji je i sišao s neba.

14 Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,† Mojsije … pustinji Kad su Izraelci umirali od ugriza zmija, Bog je rekao Mojsiju da stavi mjedenu zmiju na štap, kako bi onaj tko u nju pogleda bio ozdravljen. Vidi Br 21,4–9. tako mora biti podignut i Sin Čovječji, 15 da bi svatko tko u njega vjeruje imao vječni život.«

16 Jer Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život. 17 Bog nije poslao svoga jedinoga Sina da sudi svijetu, nego da se svijet po njemu spasi. 18 Tko vjeruje u njega, nije osuđen, no, onaj tko ne vjeruje već je osuđen jer nije povjerovao u jedinoga Božjeg Sina. 19 Na ovome se temelji osuda: Svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla. 20 Svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i kloni ga se da njegova djela ne bi bila razotkrivena. 21 Ali onaj tko radi što je istinito dolazi k svjetlu da se jasno vidi kako su njegova djela učinjena u Bogu.‡ Stihovi 16–21 Neki biblijski teolozi drže da su ovo Isusove riječi, dok drugi da su Ivanove.

22 Nakon toga, Isus je sa svojim učenicima otišao u unutrašnjost Judeje. Tu je s njima boravio i krstio. 23 Ivan je također bio tu i krstio u Enonu, nedaleko od Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su neprekidno dolazili i krstili se. 24 Ivan još nije bio bačen u tamnicu.

25 Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju.§ obredno pranje Židovi su pristupali religijskim obredima pranja, na strogo prpisane načine, prije jela, prije molitve u Hramu i u nekim posebnim prigodama. 26 Učenici su došli Ivanu i rekli: »Rabbi* Rabbi Učitelj., čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana — onaj o kojem si govorio — on krsti i svi idu k njemu.«

27 Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog. 28 Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ’Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak. 29 Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna. 30 On mora postajati sve važniji, a ja manje važan.«

31 Tko dolazi odozgo, taj je iznad svih. Tko je sa zemlje, pripada zemlji i govori o zemaljskim stvarima. Tko dolazi od Boga, taj je iznad svih! 32 On govori o onom što je vidio i čuo, no nitko ne prihvaća njegove riječi. 33 Tko prihvati njegove riječi, taj potvrđuje da je Bog istinit! 34 On, kojeg je poslao Bog, govori Božje riječi jer mu Bog daje Duha bez mjere. 35 Otac ljubi Sina i svu je vlast predao njemu. 36 Tko povjeruje u Sina, ima vječni život. A tko nije poslušan Sinu, neće nikada iskusiti taj život, već Božji gnjev ostaje na njemu.