4
Elifazov govor
1 Tada je Elifaz iz Temana odgovorio:
2 Kad bih ti nešto rekao,
da li bi ti smetalo?
Kako da ti ništa ne kažem!
3 Ti si poučio mnoge ljude,
hrabrio one klonule.
4 Svojim si riječima pridizao pokleknule,
jačao si one čija koljena klecaju.
5 Ali sad je nevolja stigla tebe,
pa si se obeshrabrio.
Zlo te stiglo, a ti se prestrašio.
6 Zar ti pobožnost ne ulijeva pouzdanje,
a tvoj besprijekoran život nadu?
7 Razmisli: je li itko nedužan uništen?
Jesu li igdje pravedni zatrti?
8 Oni koji sade zlo i siju nevolju —
vidio sam to — njih i požanju.
9 Poginu od Božjeg daha,
nestanu od daha njegova gnjeva.
10 Rikali su kao lavovi,
ali lavovima su slomljeni zubi,
11 a lavica je ostala bez plijena,
i njezini su mladi raštrkani.
12 Riječ je potajno stigla do mene,
kao šapat mi je doprla do uha.
13 U ružnim noćnim snovima,
kad ljude svlada dubok san,
14 obuzeo me takav strah i trepet
da su mi se sve kosti stresle.
15 Vjetar* 4,15 Vjetar Ili: »Duh«. mi je prešao preko lica,
i sav sam se naježio.
16 Nešto je zastalo nada mnom,
ali nisam mogao prepoznati što.
Neka prikaza bila mi je pred očima.
Bila je tišina, a onda sam čuo glas:
17 »Može li smrtnik biti pravedan pred Bogom?
Može li čovjek biti nedužan pred svojim Stvoriteljem?
18 Bog se ne pouzdaje ni u svoje sluge
i svoje anđele optužuje za greške.
19 Pa koliko će više optuživati ljude
koji stanuju u kućama od gline.
Njihov je temelj u zemaljskom prahu,
lakše ih je zgnječiti nego moljca.
20 Ljudi mogu stradati od jutra do večeri
i nestanu a da nitko i ne primijeti.
21 Iščupano je uže što drži njihov šator
i umiru prije nego steknu mudrost.«