9
Job odgovara Bildadu
1 Tada je Job odvratio:
2 »Da, znam da je tako.
Ali, kako da smrtnik bude u pravu pred Bogom?
3 Kada bi htio raspravljati s Bogom,
ne bi mu odgovorio ni na jedno pitanje od tisuću.
4 On je svemudar i svemoćan.
Tko mu se uspio oduprijeti?
5 On pomiče planine, a one to i ne znaju,
pa ih prevrće u svom gnjevu.
6 On pokreće zemlju s mjesta
i trese njezine temelje.
7 On može reći suncu da ne izađe,
on može zaključati zvijezde.
8 On jedini stvorio je nebesa
i gazi po morskim valovima.
9 On je stvorio Medvjeda i Oriona,
Vlašiće i južna zviježđa.
10 Da, on čini nezamisliva čuda,
čudesna djela koja se ne mogu izbrojati.
11 On kraj mene prolazi, a ja ga ne vidim;
tik je uz mene, ali ja ga ne opažam.
12 Ako nešto ugrabi, tko će ga spriječiti?
Tko ga smije pitati što radi?
13 Bog ne suspreže svoj gnjev,
čak su mu se i Rahabove* 9,13 Rahab Legendarna morska neman koja predstavlja sile kaosa i zla. sluge poklonile.
14 Kako onda ja da mu odgovorim?
Kako da nađem riječi protiv njega?
15 Iako sam nedužan, ne bih mu znao odgovoriti.
Svog suca mogao bih samo moliti za milost.
16 Da se odazove na moj sudski poziv,
ne vjerujem da bi me saslušao.
17 Jer on me u vihoru satire,
i bez razloga mi umnožava rane.
18 Ne dâ mi da dođem do daha,
nego me tugom preplavljuje.
19 Ako se mjeri snaga —
on je najsilniji.
Ako se mjeri pravda —
tko ga može pozvati na sud?
20 Iako sam nedužan, moj govor me osuđuje;
iako sam nevin, dokazuje me krivim.
21 Nisam kriv, ali nije mi stalo do mene,
jer prezirem svoj život.
22 Sve je svejedno, pa zato kažem:
on zatire i besprijekornog i opakog.
23 Kad bič smrti iznenada ošine,
on se ruga očajanju nedužnih.
24 Kad zemlja padne u ruke zlih,
on zastire oči njenim sucima.
A ako ne on, tko onda?
25 Moji su dani brži od trkača,
bez trunke radosti prolijeću.
26 Promiču hitro kao čamci od papirusa,
kao orao kad se na plijen obrušava.
27 I kad bih rekao: ‘Zaboravit ću svoje jadanje,
promijenit ću izraz lica i smiješit ću se’,
28 opet bih strepio od svih svojih muka,
jer znam Bože da me ne smatraš nedužnim.
29 Budući da ću biti kriv,
zašto da se trudim uzalud?
30 Da se operem sapunom,
da istrljam ruke lužinom,
31 ti bi me gurnuo u kaljužu,
pa bih i svojoj odjeći bio odvratan.
32 Bog nije čovjek kao ja,
da ga mogu pozvati na sud.
33 O, kad bi netko presudio među nama,
arbitar koji bi obojici sudio pravedno,
34 koji bi odvratio od mene Božju kaznu
da me njegova strahota više ne plaši.
35 Tada bih govorio bez straha od njega.
Ja nisam čovjek za kakvog me drže.