32
Elihu nastavlja raspravu
1 Tri Jobova prijatelja prestala su odgovarati Jobu jer je bio siguran u svoju nedužnost. 2 Ali ondje je bio Elihu, Barakelov sin, iz mjesta Buz, iz Ramove obitelji. On se jako naljutio na Joba jer je opravdavao sebe, umjesto Boga. 3 A naljutio se i na njegova tri prijatelja jer nisu znali odgovoriti Jobu, a ipak su ga osuđivali. 4 On se do tada suzdržavao odgovoriti Jobu jer su oni bili stariji od njega. 5 Ali kad je vidio da su ona trojica ostali bez riječi, naljutio se. 6 Stoga je tada progovorio Elihu, sin Barakela iz Buza, i rekao:
»Ja sam mlad po godinama, a vi ste stari;
zato sam se bojažljivo susprezao da vam kažem svoje mišljenje.
7 Mislio sam: ‘Neka starost govori,
neka mnoge godine pokažu mudrost.’
8 Ali čovjeku pamet daje duh,
dah Svemoćnoga daje mu razum.
9 Nisu samo dugovječni mudri,
niti samo stari znaju što je pravda.
10 Stoga tražim da me saslušate,
da i ja izložim svoje znanje.
11 Čekao sam dok ste govorili,
slušao kako rasuđujete.
Dok ste tražili prave riječi,
12 posvetio sam vam svu svoju pažnju.
Ali nijedan od vas nije opovrgnuo Jobove riječi,
niti odgovorio na njegove tvrdnje.
13 Nemojte reći da ste našli mudrost.
Joba treba pobiti Bog, a ne čovjek.
14 Job je raspravljao s vama,
i vi ste rekli što ste imali,
a ja ću sada reći svoje.
15 Jobe, ovi se ljudi boje dalje govoriti,
ponestalo im je riječi.
16 Da još čekam zato što šute,
zato što stoje i ništa ne odgovaraju?
17 I ja ću reći svoje,
iznijet ću svoje znanje.
18 Jer imam mnogo toga za reći,
duh me iznutra na to tjera.
19 Utroba mi je kao vino što se ne odzračuje,
kao nova mješina koja će se rasprsnuti.
20 Govorit ću i ja da nađem olakšanje,
otvorit ću usta i odgovoriti.
21 Ni prema kome neću biti pristran,
niti ću bilo kome laskati.
22 Jer da sam vičan laskanju,
moj Stvoritelj brzo bi me kaznio.