37
1 Od toga mi drhti srce
i hoće iskočiti iz grudi.
2 Slušajte tutnjavu njegova glasa,
grmljavinu koja mu izlazi iz usta.
3 On pušta munju preko cijelog neba
i šalje je do krajeva zemlje.
4 Nakon toga glas mu zatutnji,
kad grmi glasom veličanstvenim.
I nakon što zagrmi glasom
i dalje sijevaju munje.
5 Bog čudesno grmi svojim glasom,
čini velika djela, nama neshvatljiva.
6 Jer on kaže snijegu: ‘Padni na zemlju!’
i kiši zapovjedi: ‘Zapljušti silovito!’
7 Tako ljudi moraju obustaviti rad
da bi svi vidjeli što Bog radi.
8 Zvijeri odlaze u svoje jazbine
i tamo nalaze zaklon.
9 Vihor dolazi s juga,
a hladnoća sa sjevernim vjetrovima.
10 Led nastaje od Božjeg daha
i široke vode se zalede.
11 On oblake puni vlagom
i para ih svojom munjom.
12 Oblaci po njegovom nalogu kruže zemljom
da izvrše sve što im je zapovjedio.
13 Šalje ih da kazni ljude poplavom
ili da navodni zemlju i pokaže ljubav.
14 Poslušaj ovo, Jobe,
stani i promotri čudesna Božja djela.
15 Znaš li kako Bog zapovijeda oblacima
i čini da njegova munja sijevne?
16 Znaš li kako vise mračni oblaci,
to čudesno djelo onoga koji zna sve?
17 Ti, koji se znojiš od vrućine u svojoj odjeći
kad se zemlja umiri nakon južnog vjetra,
18 možeš li s njim razapeti nebesa,
čvrsta kao uglancana bronca?
19 Reci nam što da kažemo Bogu —
u tami smo, pa ne znamo iznijeti svoj slučaj.
20 Zar da mu kažem da želim govoriti?
To bi bilo kao da tražim da budem progutan.
21 Nitko ne može gledati u sunce
koje blista na nebu pošto je vjetar rastjerao oblake.
22 S Božje planine* 37,22 s Božje planine Ili: »sa sjevera« zlatni sjaj dolazi,
to Bog stiže u strahotnom veličanstvu.
23 Svemoćni je izvan našeg dosega,
uzvišen je u svojoj sili i pravdi.
U svojoj pravednosti nikog ne tlači.
24 Zato ga se ljudi boje i poštuju ga.
Da, svi koji su mudrog srca boje se njega.«