2
Jonina molitva
1 Jona se iz utrobe morske nemani pomolio svom BOGU, 2 ovim riječima:
»U svojoj nevolji BOGU sam zavapio,
i on mi je odgovorio.
Iz ralja smrti BOGA sam u pomoć zazvao,
i on se odazvao.
3 U dubine si me bacio, u bezdane mora,
gdje me voda preplavila i na dno odvukla.
4 Pomislio sam: ‘Ostavio si me.
Hoću li ikada vidjeti tvoj sveti Hram?’
5 Voda mi je došla do grla, ponor me progutao,
morska trava oko glave mi se zaplela.
6 Do temelja planina sam potonuo,
podzemni zatvor zauvijek me zatočio.
Ali ti si me, BOŽE, iz jame smrti podigao.
7 Kad mi se život već gasio,
tebe sam se, BOŽE, sjetio.
Moj je vapaj do tebe dopro
u tvom svetom Hramu.
8 Oni koji štuju ništavne idole,
od tvoje dobrote odlaze.
9 Ali ja ću ti prinijeti žrtve,
s pjesmama zahvale.
Što sam se zavjetovao, to ću izvršiti.
Samo od BOGA spasenje dolazi!«
10 BOG je rekao morskoj nemani: »Ispljuni Jonu na kopno.«