Levitski zakonik
Knjiga Levitskog zakonika opisuje što se događalo s Božjim narodom nakon što ih je izveo iz ropstva u Egiptu. Prethodna knjiga, Izlazak, ispričala je kako je Bog doveo svoj narod iz Egipta do planine Sinaj u pustinji. Ondje je Bog Mojsiju dao zakone za narod. Tu su bili uključeni i planovi za prenosivi objekt zvan Sveti šator ili Šator sastanka. Taj će Šator služiti kao vidljivo mjesto Božje prisutnosti s njegovim narodom.
Levitski zakonik nastavlja priču Izlaska od dana kad je Bog ušao u Sveti šator, ali govori na drugačiji način. Knjige Postanka i Izlaska sadrže duge priče o životima mnogih ljudi. A Levitski zakonik sadrži detaljne upute koje je Bog dao svom narodu.
U prvom dijelu knjige, Bog se obraća Mojsiju iz unutrašnjosti Svetog šatora, koji se obično naziva Šator sastanka jer se ondje Bog sastajao s Mojsijem. A kod ulaza u šator, Mojsije se sastajao s narodom, u Božjoj prisutnosti. Levitski zakonik ukazuje koliko je ljudima teško biti u Božjoj prisutnosti. Bog je svet, i da bi bili u njegovoj prisutnosti, ljudi moraju biti sveti.
Levitski zakonik započinje izvještajem o Bogu koji se obraća Mojsiju na ulazu u Šator i daje mu upute koje će prenijeti izraelskom narodu. Te upute kasnije su javno objavljene kada Mojsije okuplja čitav narod ispred Šatora sastanka. Svi su čuli što trebaju činiti. A Mojsije je trebao paziti da narod izvršava svoj dio. Mojsije, Aron i druge vođe imale su svoje posebne zadatke. Sav narod čuo je za te zadatke da bi bili sigurni da vođe čine svoj dio. Levitski zakonik bio je namijenjen svima u Božjem narodu — vođama i sljedbenicima, bogatima i siromašnima, starima i mladima.
Levitski zakonik obuhvaća različita pravila za Izraelce. Pokriva sve od zakona o prehrani do kazne za zločine. Većina tih pravila su upute za narod: kako da budu sveti da bi mogli doći u Božju prisutnost i štovati ga.
U Levitskom zakoniku Bog daje upute Izraelcima kako da…
prinose odgovarajuće žrtve (1,1–7,38)
odabiru svećenike za narod (8,1–10,20)
žive ispravno (11,1–15,33)
se ljudi čiste od grijeha (16,1–34)
svakodnevno žive kao Božji odabrani narod (17,1–26,46)
prinose posebne darove Bogu (27,1–34)
1
Prinosi za Boga
1 BOG je pozvao Mojsija i govorio mu iz Šatora sastanka. Rekao mu je: 2 »Reci Izraelcima: Kad BOGU prinosite dar od stoke, to može biti od krupne ili sitne stoke.«
Prinos od krupne stoke
3 »Ako prinosiš životinju od krupne stoke koja će biti spaljena kao prinos Bogu, prinesi mužjaka bez tjelesne mane. Dovedi ga na ulaz u Šator sastanka i prinesi BOGU na užitak. 4 Stavi ruku na glavu životinje i bit će prihvaćena za obnovu tvog odnosa s Bogom. 5 Neka se junac zakolje pred BOGOM, a Aronovi sinovi, svećenici, neka prinesu junčevu krv. Oni će njome sa svih strana zapljusnuti žrtvenik
Žrtvenik za paljene žrtve
Okrenite uređaj landscape/pejzažno za povećanje fotografije
koji se nalazi na ulazu u Šator sastanka. 6 Zatim oderi kožu životinje i rasijeci je na komade. 7 Sinovi svećenika Arona naložit će vatru na žrtveniku i poslagati drva na vatru. 8 Na zapaljena drva poslagat će komade junca zajedno s glavom i lojem. 9 Vodom operi utrobu i potkoljenice junca, a svećenik će sve to spaliti na žrtveniku da se podigne dim. To je prinos koji se spaljuje na vatri, na ugodan miris BOGU.«Prinos od sitne stoke
10 »Ako prinosiš životinju od sitne stoke, od ovaca ili koza, da se spali kao prinos Bogu, prinesi mužjaka bez tjelesne mane. 11 Neka se zakolje na sjevernoj strani žrtvenika pred BOGOM, a Aronovi sinovi, svećenici, njezinom će krvlju zapljusnuti žrtvenik sa svih strana. 12 Zatim rasijeci životinju na komade, koje će svećenik, zajedno s glavom i lojem, naslagati na zapaljena drva na žrtveniku. 13 Vodom operi utrobu i potkoljenice životinje, a svećenik će sve to odnijeti i spaliti na žrtveniku da se podigne dim. To je žrtva koja se spaljuje na vatri, na ugodan miris BOGU.«
Prinos od ptica
14 »Ako donosiš pticu da se spali kao prinos BOGU, prinesi grlicu ili golubića. 15 Svećenik će odnijeti pticu do žrtvenika i otkinuti joj glavu. Glavu će spaliti na žrtveniku, a krv će ocijediti niz stranu žrtvenika. 16 Odstrani ptici gušu i perje, pa to baci na istočnu stranu žrtvenika, na mjesto za pepeo. 17 Primi pticu za krila i raspori je nadvoje, ali ne do kraja. Zatim će je svećenik spaliti na zapaljenim drvima na žrtveniku, da se podigne dim. To je prinos koji se spaljuje na vatri, na ugodan miris BOGU.«