1 »Ovo je zakon za žrtvu naknadnicu, koja je presveta: 2 Žrtvu naknadnicu svećenik će zaklati na istom mjestu gdje i žrtvu paljenicu, a njezinom krvlju poškropit će žrtvenik sa svih strana. 3 Prinijet će sav njezin loj: ulojeni rep, loj iz utrobe, 4 oba bubrega s njihovim lojem na slabinama, i privjesak jetre, koji treba izvaditi zajedno s bubrezima. 5 Svećenik će to spaliti na žrtveniku, da se podigne dim, kao prinos koji se daruje BOGU vatrom. To je žrtva naknadnica. 6 Smije je jesti svako muško iz svećeničke obitelji, ali samo na svetom mjestu jer je presveta.

7 Isti zakon vrijedi za žrtvu za očišćenje i za žrtvu naknadnicu. Obje pripadaju svećeniku koji njima vrši obred očišćenja. 8 Svećenik koji za nekoga prinosi žrtvu paljenicu može za sebe zadržati njezinu kožu. 9 Svaka žitna žrtva, bilo da je pripremljena u peći, loncu ili tavi, pripada svećeniku koji je prinosi. 10 A svaka žitna žrtva koja je zamiješana s uljem ili suha, pripada svim Aronovim sinovima i mora se jednako podijeliti.«

11 »Ovo je zakon za žrtvu slavljenicu, kad je netko prinosi BOGU: 12 Ako prinosiš žrtvu iz zahvalnosti, s njom prinesi i beskvasne pogače zamiješane s uljem, beskvasne lepinje namazane uljem i pogače od pšenične krupice zamiješane s uljem. 13 S takvom žrtvom zahvalnicom još prinesi i kruh umiješan s kvascem. 14 Prinesi po jedan kruh od svake navedene vrste kao dar BOGU, a to će pripasti svećeniku koji škropi žrtvenik krvlju žrtve slavljenice. 15 Meso žrtve slavljenice koju si prinio iz zahvalnosti neka se pojede istog dana kad je prinesena. Ništa ne ostavljaj do jutra.

16 Ali, ako prinosiš žrtvu zavjetnicu* žrtva zavjetnica U ovom slučaju žrtvu prinosi pojedinac koji Bogu daje neko posebno obećanje. ili dragovoljnu žrtvu, neka se jede onog dana kad je prinesena, a ako nešto preostane, smije se jesti i sljedeći dan. 17 Ako i treći dan preostane mesa od žrtve, ono se mora spaliti. 18 Ako se meso žrtve slavljenice jede i trećeg dana, ona neće biti prihvaćena i neće se računati onome tko ju je prinio. Ta žrtva bit će odvratna i tko je jede snosit će krivnju.«

19 »Meso koje dotakne bilo što nečisto ne smije se jesti, nego se mora spaliti. Ostalo meso smiju jesti svi koji su čisti. 20 Ali, ako netko jede meso BOŽJE žrtve slavljenice dok je nečist, neka se odstrani iz svog naroda. 21 Ako netko dotakne nešto nečisto — ljudsku nečist ili nečistu životinju ili bilo što nečisto i odvratno — pa jede meso BOŽJE žrtve slavljenice, taj neka se odstrani iz svog naroda.«

22 BOG je rekao Mojsiju: 23 »Reci Izraelcima: Ne smijete jesti loj, ni od goveda, ni ovce ni koze. 24 Kad životinja ugine ili je rastrgaju divlje životinje, njezin loj smijete koristiti u druge svrhe, ali ga ne smijete jesti. 25 Ako netko pojede loj žrtvene životinje koja se BOGU prinosi vatrom, neka se odstrani iz svog naroda. 26 Ne smijete jesti krv, ni ptičju ni životinjsku, bez obzira gdje živjeli. 27 Ako netko pojede krv, neka se odstrani iz svog naroda.«

28 BOG je rekao Mojsiju: 29 »Reci Izraelcima: Kad BOGU želiš prinijeti žrtvu slavljenicu, sam donesi svoj žrtveni prinos BOGU. 30 Vlastitim rukama donesi žrtvu koja se BOGU daruje vatrom. Donesi svećeniku loj zajedno s prsima, a on će podići prsa uvis pred BOGOM kao žrtvu prikaznicu. 31 Svećenik će spaliti loj na žrtveniku, da se podigne dim, a prsa će pripasti Aronu i njegovim sinovima. 32 Daruj svećeniku kao prinos i desni but svoje žrtve slavljenice. 33 Svećenik† Svećenik Doslovno: »Aronov sin«. koji prinese krv i loj žrtve slavljenice dobit će desni but kao svoj dio. 34 Od žrtava slavljenica koje Izraelci prinose uzimam prsa žrtve prikaznice i darovani but te ih dajem svećeniku Aronu i njegovim sinovima. To će uvijek biti njihov udio od izraelskih žrtava slavljenica.«

35 Taj dio žrtava koje se BOGU daruju vatrom dodijeljen je Aronu i njegovim sinovima na dan kad su postavljeni da služe BOGU kao svećenici. 36 Na dan kad su pomazani za službu, BOG je zapovjedio Izraelcima da im to daju kao njihov redovan udio iz naraštaja u naraštaj.

37 To je zakon za žrtvu paljenicu, žitnu žrtvu, žrtvu za očišćenje, žrtvu naknadnicu, žrtvu za postavljanje svećenika i žrtvu slavljenicu. 38 Te zakone BOG je dao Mojsiju na Sinajskoj planini onog dana kad je zapovjedio Izraelcima da prinose svoje žrtve BOGU u Sinajskoj pustinji.