1 Jedne subote Isus je došao na objed k jednom od istaknutijih farizeja i svi su ga pomno promatrali. 2 Ispred njega bio je neki čovjek koji je patio od vodene bolesti. 3 Isus se obratio učiteljima Zakona i farizejima i upitao: »Je li po Zakonu izliječiti nekoga u subotu ili nije?« 4 Oni su šutjeli. A on je uzeo bolesnoga, izliječio ga i poslao neka ide. 5 Zatim im je rekao: »Ako kome od vas sin ili vol padne u bunar, nećete li ga smjesta izvući, čak i u subotu?« 6 Na to nisu ništa mogli odgovoriti.

7 Zatim je gostima, vidjevši ih kako za sebe biraju počasna mjesta za stolom, ispričao usporedbu. Rekao je: 8 »Kada te tko pozove na svadbu, nemoj sjesti na počasno mjesto, jer je možda pozvan netko važniji od tebe! 9 Tada će ti prići onaj koji vas je obojicu pozvao i reći će ti: ’Ustupi svoje mjesto ovom čovjeku!’ Ti ćeš onda, posramljen, morati sjesti na posljednje mjesto. 10 Kada te pozovu, radije zauzmi posljednje mjesto pa će ti domaćin, kada dođe, reći: ’Prijatelju, sjedni na bolje mjesto!’ Tako će ti biti iskazana čast pred svima koji budu sjedili za stolom. 11 Jer svatko tko se uzvisuje bit će ponižen, a onaj tko se ponizi bit će uzvišen.« 12 Zatim je rekao onome koji ga je pozvao: »Kad priređuješ ručak ili večeru, nemoj pozvati svoje prijatelje, braću, rođake ili bogate susjede, da ti ne bi uzvratili pozivom i na taj ti način dali nagradu. 13 Kad priređuješ gozbu, radije pozovi siromahe, bogalje, hrome i slijepe. 14 Tako ćeš biti blagoslovljen. Oni ti ni sa čim neće moći uzvratiti, ali primit ćeš nagradu u vrijeme uskrsnuća pravednih.«

15 Kad je ovo čuo jedan od onih što su sjedili s njim za stolom, rekao je Isusu: »Blago onome tko bude jeo na gozbi u Božjem kraljevstvu!«

16 A Isus mu je rekao: »Neki je čovjek pripremao veliku večeru i pozvao je mnogo ljudi. 17 Kad je došlo vrijeme da večera počne, poslao je svoga slugu da poruči uzvanicima: ’Dođite, sve je spremno!’ 18 A oni su svi odreda počeli nalaziti isprike. Prvi mu je rekao: ’Kupio sam njivu i moram je ići vidjeti. Molim te, ispričaj me!’ 19 Drugi je rekao: ’Kupio sam pet pari volova i spremam se iskušati ih. Molim te, ispričaj me!’ 20 Jedan je pak rekao: ’Oženio sam se i zato ne mogu doći.’ 21 Kad se sluga vratio, prenio je sve svome gospodaru. On se na to razljutio i rekao svom sluzi: ’Izađi brzo na gradske ulice i u uličice i dovedi ovamo siromahe, bogalje, slijepe i hrome!’ 22 Sluga je rekao: ’Gospodaru, učinio sam što si zapovjedio, ali još uvijek ima mjesta.’ 23 A gospodar je rekao sluzi: ’Izađi na putove i duž ograda i natjeraj ljude da dođu, da se moja kuća napuni! 24 Jer kažem ti, ni jedan od onih koji su bili pozvani neće okusiti ništa od moje večere.’«

25 Mnoštvo je naroda išlo za Isusom. On se okrenuo i rekao im: 26 »Ako tko dođe k meni, a ne voli me više nego što voli oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa čak i vlastiti život, taj ne može biti moj učenik. 27 Tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. 28 Ako tko od vas želi sagraditi kulu, neće li najprije sjesti i izračunati troškove da vidi ima li dovoljno da gradnju privede kraju? 29 Inače bi se moglo dogoditi da postavi temelje, a ne mogne dovršiti gradnju. Tako će ga svi koji to budu vidjeli početi ismijavati i govoriti: 30 ’Ovaj je počeo graditi, ali nije mogao dovršiti.’

31 Ako neki kralj odlazi u rat protiv drugoga kralja, neće li prvo sjesti i razmisliti može li se sa svojih deset tisuća ljudi suprotstaviti onome koji ide na njega s dvadeset tisuća ljudi? 32 Ako to ne može, poslat će izaslanike i pitati za uvjete mira još dok je njegov neprijatelj daleko. 33 Isto tako, dakle, nitko od vas tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

34 »Sol je dobra. Ali ako izgubi svoj okus, što će joj ga vratiti? 35 Nije više dobra ni za tlo ni za gnojivo, nego se baca.

Tko ima uši, neka čuje!«