1 Jednom je Isus poučavao u Hramu i objavljivao ljudima Radosnu vijest. Vodeći svećenici i učitelji Zakona došli su k njemu zajedno sa židovskim vođama 2 pa mu rekli: »Kaži nam, kojim pravom činiš sve to? Tko te je ovlastio?«

3 Isus im je odgovorio: »I ja ću vama postaviti jedno pitanje. Kažite mi: 4 je li Ivanovo krštenje bilo od Boga ili od ljudi?« 5 Oni su počeli razmatrati pitanje među sobom: »Ako kažemo: ’od Boga’, on će reći: ’zašto mu onda niste vjerovali?’ 6 A ako kažemo: ’od ljudi’, svi će nas kamenovati, jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.« 7 I tako su mu odgovorili da ne znaju odakle je Ivanovo krštenje.

8 Tada im je Isus rekao: »Ni ja vama neću reći kojim pravom ovo činim.«

9 Isus je zatim ispričao narodu sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i otputovao na dulje vrijeme. 10 Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu k vinogradarima da mu predaju njegov dio uroda. Ali vinogradari su pretukli slugu i poslali ga natrag praznih ruku. 11 Čovjek je zatim poslao drugog slugu, ali i njega su pretukli, izrugali ga i poslali natrag praznih ruku. 12 Poslao im je i trećeg slugu, ali i njega su izranili i izbacili. 13 Na to je vlasnik vinograda rekao: ’Što da učinim? Poslat ću svoga voljenog sina. Možda će njemu iskazati poštovanje.’ 14 Ali kad su ga vinogradari ugledali, posavjetovali su se i rekli: ’Ovo je nasljednik. Ubijmo ga, pa će nasljedstvo pripasti nama!’ 15 I tako su ga vinogradari izbacili iz vinograda i ubili.

Što će, dakle, vlasnik vinograda učiniti s njima? 16 Doći će i pogubiti ih, a vinograd dodijeliti drugima.«

Kad su ljudi to čuli, rekli su: »To se nikada ne smije dogoditi!« 17 A Isus ih je pogledao i rekao: »Što onda znači ono što je pisano:

19 Učitelji Zakona i vodeći svećenici znali su da je ova usporedba namijenjena njima. Htjeli su istoga trena uhititi Isusa, ali bojali su se naroda.

20 Učitelji Zakona i svećenici pratili su Isusa i slali za njim uhode koji su se pretvarali da su iskreni kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga predali vladajućem upravitelju. 21 Stoga su ga uhode upitale: »Učitelju, znamo da govoriš i poučavaš istinu i da kod tebe nema pristranosti, već da ispravno učiš Božjem putu. 22 Je li ispravno da mi plaćamo porez caru ili nije?«

23 Isus je bio svjestan njihova lukavstva pa im je rekao: 24 »Pokažite mi srebrnjak! Čija je to slika i čije ime na njemu?«

25 Oni su odgovorili: »Carevo.« A on im je rekao: »Onda dajte caru ono što je carevo, a Bogu ono što je Božje.«

26 I nisu ga pred narodom mogli uhvatiti u riječi. Njegov odgovor zadivio ih je pa su zašutjeli.

27 Neki saduceji došli su k Isusu — saduceji smatraju da nema uskrsnuća — i upitali ga: 28 »Učitelju, Mojsije nam je zapisao da ako oženjen čovjek umre bez djece, njegov se brat treba oženiti njegovom udovicom i s njom imati djecu na ime svoga brata.† ako … svoga brata Vidi Pnz 25,5. 29 Bilo je sedmero braće. Prvi se oženio i umro bez djece. 30 Zatim se drugi oženio bratovom udovicom, 31 a nakon toga i treći. Ista sudbina snašla je svu sedmoricu: umrli su, a da nisu imali djece. 32 Poslije je umrla i žena. 33 O uskrsnuću mrtvih, čija će ona biti žena kad su je sva sedmorica imala za ženu?«

34 Tada im je Isus rekao: »Ljudi ovoga svijeta žene se i udaju, 35 ali oni koji su dostojni uskrsnuća od mrtvih, nakon ovoga života, neće se ni ženiti ni udavati. 36 Oni neće moći više ni umrijeti jer će biti poput anđela. Oni su Božja djeca jer su djeca uskrsnuća. 37 Ali u slučaju s gorućim grmom čak je i Mojsije jasno pokazao da ljudi ustaju od mrtvih jer je nazvao Gospodina ’Bogom Abrahama, Izaka i Jakova.’‡ Bogom … Jakova Vidi Izl 3,6. 38 A Bog nije Bog mrtvih nego živih jer oni koji mu pripadaju — žive.«

39 Na to su neki učitelji Zakona odgovorili: »Učitelju, dobro si rekao!« 40 I nitko ga se više nije usudio ništa pitati.

41 Isus im je zatim rekao: »Kako to da Krista nazivaju Davidovim sinom? 42 Pa David sâm kaže u knjizi Psalama:

45 Dok je narod to slušao, Isus se obratio svojim učenicima: 46 »Čuvajte se učitelja Zakona! Oni vole hodati uokolo u dugim haljama i vole da ih na trgovima pozdravljaju s poštovanjem. Vole najbolja mjesta u sinagogama i počasna mjesta na gozbama. 47 Na prijevaru uzimaju imovinu udovicama, a mole duge molitve da se prikažu pobožnima. Oni će biti strože suđeni.«