1 Isus im je rekao i ovo: »Govorim vam istinu. Neki od vas koji stoje ovdje, vidjet će Božje kraljevstvo kako je došlo sa silom, prije nego što umru.«

2 Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku goru, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. 3 Njegova je odjeća postala sjajna — zasljepljujuće bijela — tako bijela da je ni jedan bjelilac na zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. 4 Ispred njih pojavili su se Ilija i Mojsije i počeli razgovarati s Isusom.

5 Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona — jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« 6 Petar je to rekao ne znajući što reći, jer su se svi vrlo uplašili.

7 Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, a iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!«

8 Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima.

9 Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih.

10 Oni su to sačuvali za sebe. No, među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.« 11 Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?«

12 Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom? 13 Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.«

14 Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. 15 Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave.

16 Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?«

17 Neki je čovjek iz mase odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. On je opsjednut nijemim duhom. 18 Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.«

19 Isus im je na to odgovorio: »O, nevjerni ljudi, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!«

20 Doveli su mu dječaka i čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta.

21 Isus je upitao dječakova oca: »Koliko je dugo u ovakvu stanju?«

Otac je rekao: »Od djetinjstva. 22 Zao duh ga često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!«

23 Isus mu je rekao: »Rekao si: ’Ako možeš, učini nešto.’ Onomu tko vjeruje sve je moguće.«

24 Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«

25 Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!«

26 Duh je zavrištao, bacio dječaka u strašne grčeve i izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« 27 A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. 28 Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati duha?«

29 A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom* Neki grčki rukopisi dodaju »i postom«..«

30 Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su, jer je 31 želio u miru poučavati svoje učenike. Rekao im je: »Sin Čovječji uskoro će biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.« 32 No, oni nisu razumjeli njegove riječi, a bojali su se pitati što one znače.

33 Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?« 34 Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.

35 Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora sebe učiniti zadnjim od svih i mora služiti svima ostalima.«

36 Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao: 37 »Tko prihvati jedno ovakvo maleno — mene prihvaća. A tko prihvaća mene — ne prihvaća samo mene, nego i onoga koji me poslao.«

38 Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje demone u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti, jer nije jedan od nas.«

39 Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni. 40 Tko nije protiv nas — uz nas je. 41 Govorim vam istinu. Tko god vam da čašu vode zato što pripadate Kristu — dobit će svoju nagradu.«

42 »Tko učini da netko od ovih malenih, koji imaju vjeru u mene, zgriješi, bilo bi mu bolje da bude bačen u more s mlinskim kamenom oko vrata. 43 Ako vas vaša ruka navodi na grijeh — odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen, nego imati dvije ruke i ići u pakao, gdje gori neugasiva vatra. † Neki grčki rukopisi dodaju 44. redak, koji je isti kao 48. 45 Ako vas vaša noga navodi na grijeh — odsijecite je. Bolje je ući u život sakat, nego imati dvije noge i biti bačen u pakao. ‡ Neki grčki rukopisi dodaju 46. redak, koji je isti kao 48. 47 Ako vas vaše oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom, nego imati oba i biti bačen u pakao. 48 Crvi koji izjedaju u paklu nikada ne ugibaju, a vatra se u paklu nikada ne gasi. 49 Jer svi će biti zasoljeni vatrom.

50 Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slani okus? Budite puni dobrote§ puni dobrote Doslovno: »imajte slanosti u sebi.« i živite u miru jedni s drugima.«