12
Bog šalje svoga Sina
(Mt 21,33–46; Lk 20,9–19)
1 Tada im je Isus počeo govoriti u usporedbama: »Čovjek je posadio vinograd i oko njega sagradio zid. Iskopao je jamu za tiješnjenje grožđa i napravio toranj. Zatim je vinograd iznajmio nekim vinogradarima te otišao na put. 2 Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu da od vinogradara uzme njegov dio grožđa. 3 No, oni su ga uhvatili, prebili ga i poslali natrag praznih ruku. 4 Vlasnik im je poslao drugog slugu. Njemu su razbili glavu 5 i izvrijeđali ga. Poslao je još jednog slugu, ali su i njega ubili. Slao im je još mnogo drugih, od kojih su neke pretukli, a neke ubili.
6 Vlasniku je još jedino preostalo da pošalje svojega voljenog sina. Tako je njega poslao kao posljednjeg. Mislio je: ’Moga sina će sigurno poštovati!’
7 Ali vinogradari su među sobom govorili: ’Ovo je nasljednik. Ubijmo ga i nasljedstvo će pripasti nama!’ 8 Uhvatili su ga, ubili i izbacili iz vinograda.
9 Što će sada učiniti vlasnik vinograda? Doći će i poubijati te vinogradare, a vinograd će dati drugima. 10 Sigurno ste pročitali ovaj tekst u Pismu:
’Kamen koji su graditelji odbacili
postao je temeljni kamen.
11 To je Gospodinovo djelo i divno ga je vidjeti!’«* Citat iz Ps 118,22–23.
12 Židovski prvaci počeli su tražiti način kako da uhite Isusa, jer su znali da je ova usporedba bila namijenjena njima. No, bojali su se ljudi pa su ga ostavili i otišli.
Pitanje o porezu
(Mt 22,15–22; Lk 20,20–26)
13 Nakon toga, poslali su neke farizeje i herodovce da uhvate Isusa kako govori nešto krivo. 14 Došli su k Isusu i rekli: »Učitelju, mi znamo da si iskren i da te ne zabrinjavaju tuđa mišljenja; ne gledaš tko je tko, nego istinski naučavaš Božju volju. Je li pravedno plaćati porez caru ili nije? Trebamo li ga plaćati ili ne?«
15 Isus je prozreo njihovo licemjerje pa im je rekao: »Zašto me pokušavate uhvatiti u zamku? Donesite mi srebrnjak da ga vidim.« 16 Donijeli su mu srebrnjak, a on im je rekao: »Čije je ovo lice i čije ime?« Odgovorili su: »Carevo.«
17 Na to im je Isus rekao: »Dajte onda caru što je carevo, a Bogu što je Božje.« Ostali su zapanjeni njegovim riječima.
Uskrsnuće
(Mt 22,23–33; Lk 20,27–40)
18 Tada su mu došli neki saduceji. Oni tvrde da nema uskrsnuća, pa ga upitali: 19 »Učitelju, Mojsije nam je naredio da se — ako čovjek umre bez djece — njegov brat mora oženiti njegovom ženom. Tako će se pokojnikova loza nastaviti.† Vidi Pnz 25,5–6. 20 Bilo je tako sedmero braće. Prvi od njih se oženio, ali je umro a da nije imao djece. 21 Drugi se brat oženio istom ženom, no i on je umro ne imajući djece. Isto se dogodilo i s trećim bratom. 22 Ni jedan od sedmero braće nije imao djece. Na kraju je umrla i žena. 23 Dakle, na dan uskrsnuća, kad ljudi budu ustali od mrtvih, čija će ona biti žena? Jer sva su braća imala jednu te istu ženu.« 24 Isus im je rekao: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Pismo ni Božju moć. 25 Jer kad ljudi ustanu od mrtvih, neće se ni ženiti ni udavati. Bit će poput anđela na nebu. 26 Što se tiče činjenice da mrtvi uskrsavaju, niste li u Mojsijevoj knjizi čitali o gorućem grmu? Bog je tada rekao Mojsiju: ’Ja sam Bog Abrahama, Izaka i Jakova.’‡ Citat iz Izl 3,6. 27 A On je Bog živih, a ne mrtvih.§ A On je … mrtvih Naglasak je na tome da Abraham, Izak i Jakov moraju još uvijek biti živi. Vi, saduceji, u velikoj ste zabludi.«
Najveća zapovijed
(Mt 22,34–40; Lk 10,25–28)
28 Neki je učitelj Zakona došao i čuo njihovu raspravu. Kad je vidio kako im je Isus dobro odgovorio, upitao ga je: »Koja je zapovijed najvažnija?«
29 Isus je odgovorio: »Najvažnija je ova: ’Čuj, o Izraele, Gospodin, tvoj Bog, jedini je Bog. 30 Voli Gospodina, svojega Boga, svim svojim srcem, svom svojom dušom, svim svojim umom i svom svojom snagom.’* Citat iz Pnz 6,4–5. 31 A druga je zapovijed: ’Voli svoga bližnjega kao samoga sebe.’† Citat iz Lev 19,18. Nema većih zapovijedi od ovih.«
32 Učitelj Zakona mu je rekao: »Dobro si to rekao, učitelju. Imaš pravo kad kažeš da je samo jedan Bog i da nema drugoga, osim njega. 33 Voljeti njega svim srcem, svim razumom i svom snagom, te voljeti bližnjega kao samoga sebe važnije je od svih davanja i žrtava.«
34 Kad je Isus čuo kako je čovjek mudro odgovorio, rekao mu je: »Ti nisi daleko od Božjega kraljevstva.« Nakon toga, nitko ga se više nije usudio ništa pitati.
Krist — Davidov sin i Gospodin
(Mt 22,41–46; Lk 20,41–44)
35 Dok je poučavao u Hramu, Isus je upitao: »Kako učitelji Zakona mogu reći da je Krist Davidov sin? 36 David je sâm, na poticaj Duha Svetoga, rekao:
’Gospodin je rekao mome Gospodinu:
sjedni s moje desne strane dok
tvoje neprijatelje ne bacim pod tvoje noge.’‡ Citat iz Ps 110,1.
37 Sâm David Krista naziva ’Gospodinom’. Kako onda Krist može biti Davidov sin?« Mnoštvo ga je sa zadovoljstvom slušalo.
O učiteljima Zakona
(Mt 23,1–36; Lk 20,45–47)
38 Isus je nastavio poučavati, govoreći: »Čuvajte se učitelja Zakona. Oni vole hodati uokolo u svojim dugim haljinama dok ih ljudi pozdravljaju na trgovima. 39 Vole zauzimati najvažnija mjesta u sinagogama i na gozbama. 40 Oni otimaju vlasništvo udovica i tobože izriču duge molitve. Oni će biti strože suđeni.«
Primjer davanja
(Lk 21,1–4)
41 Isus je sjeo pokraj hramske kutije za milostinju i promatrao kako ljudi u nju ubacuju novac. Mnogi bogataši stavljali su puno novca. 42 Tada je došla siromašna udovica i ubacila je dva bakrena novčića§ dva bakrena novčića Doslovno: »dvije lepte.« Lepton je bio maleni židovski bakreni novčić koji je imao vrijednost pola najmanjega rimskog novčića. vrlo male vrijednosti.
43 Isus je na to pozvao svoje učenike da se okupe i rekao im je: »Govorim vam istinu. Ova siromašna udovica dala je više od svih drugih koji su stavljali novac u kutiju za milostinju. 44 Svi su oni davali od svoga viška, ali ona je u svom siromaštvu dala sve što je imala, sve od čega je živjela.«
*12:11 Citat iz Ps 118,22–23.
†12:19 Vidi Pnz 25,5–6.
‡12:26 Citat iz Izl 3,6.
§12:27 A On je … mrtvih Naglasak je na tome da Abraham, Izak i Jakov moraju još uvijek biti živi.
*12:30 Citat iz Pnz 6,4–5.
†12:31 Citat iz Lev 19,18.
‡12:36 Citat iz Ps 110,1.
§12:42 dva bakrena novčića Doslovno: »dvije lepte.« Lepton je bio maleni židovski bakreni novčić koji je imao vrijednost pola najmanjega rimskog novčića.