1 Te noći sva je zajednica zapomagala i plakala u sav glas. 2 Svi Izraelci gunđali su protiv Mojsija i Arona. Cijela zajednica im je rekla: »Da smo bar umrli u Egiptu! Ili da smo bar umrli u ovoj pustinji! 3 Zašto nas BOG vodi u tu zemlju, da poginemo od mača, a naše žene i djeca da im budu plijen? Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?«

4 Ljudi su govorili jedan drugome: »Izaberimo drugog vođu i vratimo se u Egipat.«

5 Tada su se Mojsije i Aron bacili ničice pred cijelom izraelskom zajednicom koja se ondje okupila. 6 Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin, koji su bili u izviđanju zemlje, razderali su svoju odjeću.* Znak velike uznemirenosti. 7 Zatim su rekli cijeloj izraelskoj zajednici: »Zemlja koju smo prošli i izvidjeli izuzetno je dobra. 8 Ako je BOG zadovoljan nama, uvest će nas u tu zemlju i dat će nam je. To je zemlja kojom teče med i mlijeko. 9 Samo nemojte se buniti protiv BOGA i ne bojte se naroda te zemlje, jer su oni lak zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je BOG. Ne bojte ih se.«

10 Međutim, cijela zajednica zaprijetila im je da će ih kamenovati. I tada se svim Izraelcima kod Šatora sastanka pokazala BOŽJA slava. 11 BOG je rekao Mojsiju: »Dokle će me ovaj narod prezirati? Dokle će odbijati vjerovati u mene, unatoč svim znamenjima koja sam učinio među njima? 12 Ubit ću ih pomorom i oduzeti im nasljedstvo. Zatim ću od tebe načiniti narod koji će biti veći i jači od njih.«

13 Tada je Mojsije rekao BOGU: »Ali, čut će za to Egipćani od kojih si svojom snagom izveo ovaj narod, 14 i reći će to stanovnicima ove zemlje. A oni su već čuli da si ti, BOG, s ovim narodom i da mu se ti, BOG, pokazuješ licem u lice. Znaju da tvoj oblak stoji nad njim. Znaju da ideš pred njim u stupu od oblaka danju i u stupu od vatre noću. 15 Ako pogubiš čitav narod odjednom, onda će narodi koji su čuli za tebe reći: 16 ‘BOG nije mogao dovesti ovaj narod u zemlju koju im je zakletvom obećao. Zato ih je pobio u pustinji.’ 17 Pokaži sad svoju snagu, Gospodaru moj, kao što si obećao: 18 ‘BOG se teško razljuti, pun je vjernosti i ljubavi, i oprašta grijeh i prijestup. No krivca ne ostavlja nekažnjenog. On kažnjava djecu za grijehe njihovih otaca do trećeg i četvrtog naraštaja.’ 19 Zbog svoje velike vjernosti i ljubavi, oprosti grijeh ovog naroda, kao što si im praštao od Egipta dosad.«

20 »Opraštam im, kao što si tražio«, odgovori BOG. 21 »Ali, tako mi života i BOŽJE slave koja će ispuniti svu zemlju, 22 ni jedan od ljudi koji su vidjeli moju slavu i znakove koje sam učinio u Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta iskušavali, 23 neće vidjeti zemlju koju sam zakletvom obećao njihovim precima. Neće je vidjeti ni jedan od onih koji su me prezreli. 24 Jedino ću svog slugu Kaleba, budući da ima drugačiji duh i slijedi me svim srcem, dovesti u zemlju koju je izvidio. On i njegovi potomci će je naslijediti. 25 S obzirom da Amalečani i Kanaanci žive u dolinama, sutra se okrenite i idite u pustinju putem prema Crvenom moru.«

26 BOG je rekao Mojsiju i Aronu: 27 »Dokle ću trpjeti tu zlu zajednicu koja gunđa protiv mene? Čuo sam pritužbe kojima se Izraelci tuže na mene. 28 Zato im reci: ‘Tako mi mog života, kaže BOG, učinit ću s vama baš kao što ste govorili. 29 Po ovoj pustinji popadat će vaša trupla. Pomrijet ćete svi od dvadeset godina i stariji koji ste bili prebrojani tijekom popisa i koji ste gunđali protiv mene. 30 Ni jedan od vas neće ući u zemlju za koju sam se zakleo da ćete se u njoj nastaniti, osim Kaleba, Jefuneovog sina, i Jošue, Nunovog sina. 31 A vašu djecu, za koju ste rekli da će biti ratni plijen, njih ću uvesti u zemlju koju ste vi odbacili i oni će uživati u njoj. 32 A što se vas tiče, vaša trupla popadat će po pustinji. 33 Vaša će djeca četrdeset godina biti pastiri u pustinji i ispaštati zbog vaše nevjernosti, sve dok u pustinji ne padne vaše posljednje truplo. 34 Četrdeset godina — jednu godinu za svaki od četrdeset dana izviđanja zemlje — ispaštat ćete za svoje grijehe i znat ćete kako je to kad sam protiv vas.’

35 Ja, BOG, rekao sam svoje. Sigurno ću to učiniti cijeloj ovoj zloj zajednici koja se udružila protiv mene. U ovoj pustinji ćete skončati. Ovdje ćete umrijeti.«

36 Ljudi koje je Mojsije bio poslao u izviđanje zemlje, bili su proširili nepovoljan izvještaj kad su se vratili i naveli cijelu zajednicu da gunđa protiv njega. 37 Ti ljudi koji su dali nepovoljan izvještaj o zemlji, poginuli su pred BOGOM od pomora. 38 Od ljudi koji su izviđali zemlju živi su ostali samo Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin.

39 Kad je Mojsije to prenio svim Izraelcima, bili su jako žalosni. 40 Rano ujutro sljedećeg dana krenuli su u gorski kraj. »Sagriješili smo«, rekli su. »Sad idemo gore do mjesta koje nam je BOG obećao.«

41 Mojsije im je rekao: »Zašto kršite BOŽJU zapovijed? Neće vam uspjeti. 42 Ne idite gore. BOG nije s vama. Neprijatelji će vas poraziti. 43 Ondje su Amalečani i Kanaanci. Poginut ćete od mača. Okrenuli ste se od BOGA i on neće biti s vama.«

44 Ali oni su u svojoj oholosti ipak otišli u gorski kraj iako ni Mojsije ni kovčeg BOŽJEG saveza nisu krenuli iz tabora. 45 Tada su odozgo došli Amalečani i Kanaanci koji su živjeli u gorskom kraju, potukli ih i progonili sve do Horme.