2
Kralj kao Božji sin
1 Čemu narodi smišljaju urote,
čemu ljudi planiraju uludo?
2 Udružuju se njihovi kraljevi i vođe
protiv BOGA i njegovog odabranog kralja.
3 »Pobunimo se«, govore,
»oslobodimo ih se!«
4 No vladar neba se smije,
BOG im se izruguje.
5 Govori gnjevnim glasom
straši ih svojom ljutnjom:
6 »Postavio sam kralja,
na svetom brdu Sion.«* 2,6 brdu Sion U Jeruzalemu.
7 »Objavit ću vam«, kaže kralj,
»što mi je rekao BOG:
Od danas sam tvoj otac,
a ti si meni sin.
8 Traži, i dat ću ti sve narode,
sve na zemlji dat ću ti u vlast.
9 Pokorit ćeš ih velikom silom,† 2,9 Doslovno: »željeznom palicom«.
smrskati ih kao glineno posuđe.«
10 Zato, urazumite se kraljevi,
vođe, poslušajte upozorenje.
11 Služite BOGU u strahopoštovanju.
12 Poklonite se njegovom sinu,‡ 2,12 Doslovno: »Poljubite sina«. Riječ »sin« ovdje je na aramejskom jeziku, pa se smatra da je dodana kasnije.
da se ne razljuti i sve vas uništi.
To bi se moglo brzo dogoditi.
Sretni su oni koji se k njemu sklanjaju!