36
Ljudska zloća i Božja dobrota
Voditelju zbora. Od Davida, BOŽJEG sluge.
1 Sebične želje govore grešnicima,
oni se ne boje i ne poštuju Boga.
2 Sami sebi olakšavaju i lažu,
da mogu griješiti i mrziti.
3 Njihove su riječi prijevarne i lažne,
ne čine ništa mudro i dobro.
4 Noću u krevetu spletke smišljaju,
dobro ne traže, od zla ne odustaju.
5 A tvoja ljubav, BOŽE, pruža se do neba,
tvoja vjernost seže sve do oblaka.
6 Tvoja dobrota je velika kao planina,
tvoja pravda kao more je duboka.
Ti štitiš, BOŽE, i ljude i životinje.
7 Kako je dragocjena tvoja ljubav, Bože!
Ljudi kod tebe nalaze zaštitu
kao ptići pod krilima majke.
8 Obilno se goste u tvojoj kući,
piju iz rijeke tvoje dobrote.
9 Jer iz tebe izvire sav život,
u tvom svjetlu i mi svjetlo vidimo.
10 Uvijek voli one koji te poznaju,
i čuvaj ljude iskrenoga srca.
11 Neka me oholi ne zgaze nogama,
neka me zli ne otjeraju šakama.
12 Zlikovci su pali, leže oboreni,
više nikad neće ustati.