116
Čovjek spašen od smrti slavi Boga
1 Volim BOGA jer me čuje,
i sluša moje molitve.
2 Da, on me pažljivo sluša,
i zato ću ga uvijek zvati.
3 Spleli su me konopi smrti,
sačekala smrtna zamka,
svladali tjeskoba i strah.
4 Tada sam BOŽJE ime zazvao,
i rekao: »BOŽE, spasi me!«
5 BOG je blag i pravedan,
naš Bog pun je milosti.
6 BOG čuva bespomoćne,
spasio me kad je trebalo.
7 BOG je bio dobar prema meni,
sad će mi se duša smiriti.
8 Spasio mi je život od smrti,
oči od suza i noge od pada.
9 Služit ću BOGU, među živima.
10 Vjeru sam imao i onda
kad sam mislio: »Gotov sam!«
11 I onda kad sam u strahu rekao:
»Nikom se ne može vjerovati.«
12 Kako da se odužim BOGU,
za sve što je za mene učinio?
13 Dignut ću čašu spasenja,* 116,13 čaša spasenja Upućuje na obredno prinošenje vina Bogu u znak zahvalnosti.
i zazvati BOŽJE ime.
14 Ispunit ću svoje zavjete BOGU,
pred svim okupljenim vjernicima.
15 BOGU su dragocjeni
životi njegovih vjernika.
16 BOŽE, tvoj sam sluga,
kao što mi je i majka bila.
Oslobodio si me iz okova.
17 Prinijet ću žrtvu zahvalnicu
i zazvati BOŽJE ime.
18 Ispunit ću svoje zavjete BOGU
pred svim okupljenim vjernicima.
19 Usred Jeruzalema,
u dvorištu BOŽJEG Hrama.
Slava BOGU!