137
Tužaljka prognanih Izraelaca
1 Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
i plakali dok smo se Siona sjećali.
2 Odložili smo svoje harfe,
objesili ih na vrbe.* 137,2 Harfama su Izraelci slavili Boga u jeruzalemskom Hramu. Pošto je Hram bio razoren, više nisu imali razloga za pjesmu i svirku.
3 Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
»Pjevajte neku od sionskih pjesama!«
4 Ali kako da pjevamo BOGU,
prognani u stranoj zemlji?
5 Ako te zaboravim Jeruzaleme,
neka mi ruka više ne zasvira.
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi
ako se tebe ne budem sjećao,
i tebi se iznad svega radovao.
7 Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
Edomci su vikali: »Rušite sve!
Rušite sve do temelja!«
8 Grade Babilon, bit ćeš razoren!
Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
9 Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
i smrska ih o stijenu.
*137:2 137,2 Harfama su Izraelci slavili Boga u jeruzalemskom Hramu. Pošto je Hram bio razoren, više nisu imali razloga za pjesmu i svirku.