141
Večernja molitva
Davidova pjesma.
1 Zovem te, BOŽE, brzo dođi k meni!
Čuj mi glas kad zovem u pomoć.
2 Prihvati moju molbu kao miris tamjana,
dizanje mojih ruku kao večernju žrtvu.
3 Postavi mi stražu na usta, BOŽE,
ne daj da govorim uludo.
4 Ukloni u meni svaku želju za zlom,
za lošim djelima i krivim društvom.
Udalji me s njihovih gozbi.
5 Ako me pravednici kore u ljubavi,
njihove riječi dobro ću prihvatiti.* 141,5 dobro ću prihvatiti Ili: »prihvatit ću to kao obred pomazanja«.
Ali ne želim čast od loših ljudi,
moja je molitva uvijek protiv njih.
6 Kad njihove suce okrutno pobiju,† 141,6 Doslovno: »kad budu bačeni s litice«.
svi će znati da sam bio u pravu.
7 Kao što orač zemlju ore i rasipa,
i naše će kosti biti rasute u grob.‡ 141,7 grob Doslovno: »Šeol«, svijet mrtvih.
8 Ali ja u tebe gledam, Gospodaru BOŽE,
k tebi se sklanjam, ne ostavljaj me.
9 Čuvaj me od zamki koje su mi postavili,
ne daj da upadnem u klopku zlih ljudi.
10 Neka zli upadnu u svoje mreže,
a ja ću neozlijeđen pobjeći.