1 Nakon toga sam pogledao, a ispred mene bila su otvorena vrata na nebu. I začuo sam glas koji mi je prije govorio, a zvučao je poput trube. Rekao je: »Dođi ovamo gore i pokazat ću ti što se mora dogoditi nakon ovoga!« 2 Istoga trenutka Duh me obuzeo. Ispred mene bilo je prijestolje na nebu i Netko je sjedio na njemu. 3 Onaj što je sjedio na prijestolju izgledao je kao drago kamenje, kao jaspis i sard. Svuda oko prijestolja bila je duga koja je izgledala kao smaragd. 4 Oko prijestolja bila su dvadeset i četiri druga prijestolja. Na njima su sjedili dvadeset i četiri starješine. Bili su obučeni u bijelo i imali zlatne krune na glavama. 5 S prijestolja su dopirali bljeskovi munje, grmljavina i gromovi. Ispred prijestolja gorjelo je sedam baklji. One su sedam Božjih duhova. 6 Ispred prijestolja bilo je nešto nalik na stakleno more, prozirno poput kristala. Ispred prijestolja i sa svake njegove strane bila su četiri bića.* četiri bića Vidi Ez 1,4–14. Ta su bića bila puna očiju, sprijeda i straga.

7 Prvo biće izgledalo je kao lav; drugo je izgledalo kao vol; treće je imalo lice poput čovjeka; četvrto je izgledalo kao orao u letu. 8 Svako od četiri bića imalo je šest krila. Bića su bila puna očiju, izvana i iznutra. Ta bića i danju i noću bez prestanka govore:

9 Ta bića odaju slavu, čast i zahvalnost onomu koji sjedi na prijestolju, onomu koji živi uvijek i zauvijek. 10 Za to vrijeme dvadeset i četiri starješine padaju ničice pred onim što sjedi na prijestolju i klanjanju se onomu koji živi uvijek i zauvijek. Polažu svoje krune pred prijestoljem i govore: