1 Janje je otvorilo prvi pečat, a ja sam pogledao i začuo jedno od četiri bića. Govorilo je glasom koji je zvučao poput grmljavine: »Dođi!« 2 Tada sam pogledao, a ispred mene stajao je bijeli konj, a jahač na njemu imao je lûk. Bio mu je dan vijenac te on pobjedonosno ode da pobjeđuje.

3 Kad je Janje otvorilo drugi pečat, čuo sam kako drugo biće kaže: »Dođi!« 4 Tada se pojavio drugi konj. Bio je vatreno crven. Jahaču je bilo dopušteno da sa zemlje digne mir da se ljudi međusobno ubijaju. Dan mu je i veliki mač.

5 Kad je Janje otvorilo treći pečat, čuo sam kako treće biće kaže: »Dođi!« Tada sam pogledao, a ispred mene stajao je crni konj. Njegov je jahač u ruci držao vagu. 6 Tada sam čuo neki glas koji je dopirao od tih četiriju bića. Rekao je: »Jedna mjera brašna za dnevnu plaću i tri mjere ječma za dnevnu plaću. Ali ne nanesi štetu ulju i vinu!«

7 Kad je Janje otvorilo četvrti pečat, začuo sam glas četvrtoga bića. Reklo je: »Dođi!« 8 Pogledao sam, a ispred mene stajao je sivi konj. Njegov jahač zvao se »Smrt«* Smrt Grčka riječ smrt može značiti i pošast, bolest, kao u zadnjem dijelu istoga retka., a pratilo ga je kraljevstvo mrtvih. Njima je dana moć nad četvrtinom zemlje da ubijaju ratom, glađu, bolešću i zemaljskim divljim zvijerima.

9 Kad je Janje otvorilo peti pečat, ugledao sam ispod žrtvenika duše onih koji su bili zaklani zbog Božje poruke i zbog svjedočanstva koje su držali. 10 Te su duše vikale jakim glasom: »Sveti i istiniti Gospodine, koliko ćeš još odgađati presudu stanovnicima zemlje i kaznu što su nas ubili?« 11 Svakoj duši bila je dana bijela haljina. Rečeno im je da se strpe još malo dok se ne ispuni broj njihove braće, Kristovih slugu, koji trebaju biti ubijeni kao i oni.

12 Onda sam vidio kako je Janje otvorilo šesti pečat, a u tom trenu nastade jak potres. Sunce je postalo crno kao tkanina izrađena od kostrijeti. Mjesec je postao kao krv. 13 Zvijezde su pale s neba na zemlju, kao što kasne smokve padaju s drveta kada ga protrese snažan vjetar. 14 Nebo se smotalo kao svitak. A sve planine i otoci pomaknuli su se sa svoga mjesta.

15 Tad su se svi ljudi sakrili u pećine i iza stijena u planinama. Bili su tu zemaljski kraljevi, vladari, generali, bogataši i moćnici. Svi su se sakrili; i robovi i slobodni ljudi. 16 Govorili su planinama i stijenama: »Padnite na nas i sakrijte nas od onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetova gnjeva! 17 Došao je veliki dan njihova gnjeva i tko ga može preživjeti?«