1 Stoga, sada više nema osude za one koji su u Kristu Isusu. 2 Jer u Isusu Kristu je zakon Duha koji donosi život. Zakon života te je* te je U nekim grčkim rukopisima koristi se »te je«, inače piše »vas je oslobodio.« oslobodio od zakona grijeha koji donosi smrt. 3 Zakon nije imao tu moć jer ga je oslabila naša tjelesna narav. Ali Bog je učinio ono što Zakon nije mogao učiniti: Bog je svom Sinu dao tijelo isto kao i naše kojim griješimo, i poslao ga na zemlju da svojom smrću plati za grijehe. Tako je Bog upotrijebio ljudsko tijelo da u njemu uništi grijeh. 4 To je učinio da bismo bili opravdani u skladu sa zahtjevima Zakona. Mi sada živimo u skladu s Duhom, a ne u skladu sa svojom starom naravi.

5 Oni koji se ravnaju po svojoj tjelesnoj naravi misle samo na stvari koje toj naravi udovoljavaju, a oni koji žive po Duhu misle na stvari koje Duh želi. 6 Kad čovjekovim mislima vlada tjelesna narav, ona ga vodi u smrt, ali ako njegovim mislima vlada Duh, on će imati život i mir. 7 Čovjek čijim mislima upravlja njegova tjelesna narav Božji je neprijatelj jer se ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može mu se pokoravati. 8 Oni koji slijede svoju tjelesnu narav ne mogu ugoditi Bogu.

9 Ali vama ne upravlja tjelesna narav, nego Duh, ako Božji Duh stvarno živi u vama. Onaj tko nema u sebi Kristova Duha, ne pripada Kristu. 10 A opet, ako je u vama Krist, vaša su tijela mrtva zbog grijeha, a Duh vam daje život jer ste opravdani pred Bogom. 11 Ako u vama živi Duh Božji koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama.

12 Dakle, braćo i sestre, mi nismo dužnici svojoj tjelesnoj naravi da po njoj živimo, 13 jer ako živite slijedeći svoje grešne želje, umrijet ćete. Ali ako Duhom usmrćujete žudnje tjelesne naravi, živjet ćete.

14 Oni koji se prepuste Božjem Duhu da ih vodi Božja su djeca. 15 Duh kojega ste primili nije vas odveo u ropstvo da biste se morali ponovno bojati, nego vas je učinio Božjom djecom, da po njemu zovemo: »Abba† Abba Aramejski izraz kojim su se djeca obraćala ocu (»tata«)., Oče!« 16 Duh zajedno s našim duhom svjedoči da smo Božja djeca. 17 Ako jesmo Božja djeca, mi smo i Božji nasljednici zajedno s Kristom. Ali to možemo biti samo ako uistinu s Kristom i trpimo kao što je i On trpio, da bismo zajedno s Njim primili slavu.

18 Mislim da su naše sadašnje patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti. 19 Cjelokupno Božje stvorenje u čežnji očekuje vrijeme kada će Bog očitovati tko su njegova djeca. 20 Svijet koji je Bog stvorio potpao je pod ispraznost, ali ne svojevoljno, već voljom onoga koji ga je podvrgnuo. Ali Bog je ostavio nadu 21 da će sve što je stvorio primiti oslobođenje od ropstva propadanju. Ostavio je nadu da će sve što je stvorio imati slavnu slobodu Božje djece.

22 Znamo da sva stvorenja sve do sada uzdišu kao u porođajnim bolovima. 23 Ali ne samo ona nego i mi, koji već imamo Duha kao prvi plod obećanja, čekamo uzdišući u sebi. Mi i dalje žudno očekujemo da nas Bog potpuno usvoji, odnosno da oslobodi naša tijela. 24 Spašeni smo da bismo imali tu nadu. Ali nada koja se vidi nije nada, jer tko se nada onomu što već ima? 25 Ako se nadamo onomu što još nemamo, onda to iščekujemo s velikim strpljenjem.

26 Isto nam tako Duh pomaže jer smo slabi. Mi ne znamo što bismo trebali moliti, ali Duh posreduje za nas usrdnim uzdisajima koji se ne mogu izreći riječima. 27 Ali Bog vidi što je u ljudskim srcima i zna koja je namjera Duha, jer Duh govori u ime Božje djece onako kako Bog želi.

28 Znamo da u svemu Bog izvede na dobro onima koji ga vole. On ih je izabrao po svome planu. 29 On ih je poznavao prije nego su postojali i izabrao ih je da budu poput njegova Sina. Tako da Isus, Božji Sin, bude najstariji među svojom braćom i sestrama. 30 Bog ih je izabrao prije nego što su postojali i On ih je pozvao. One koje je pozvao ujedno je i opravdao, a onima koje je opravdao dao je i svoju slavu.

31 Što bismo mogli reći na to? Ako je Bog s nama, tko može biti protiv nas? 32 Bog, koji nije ni vlastitog Sina poštedio, nego ga je predao da umre umjesto svih nas, sigurno će nam dati i sve ostalo zajedno s njim. 33 Tko može optužiti one koje je Bog izabrao? Nitko! Bog je taj koji ih opravdava. 34 Tko bi ih mogao proglasiti krivima? Nitko! Isus Krist je umro, ali još je važnije to što je uskrsnuo i što sada sjedi Bogu s desne strane i posreduje kod njega u našu korist. 35 Što nas može odvojiti od Kristove ljubavi? Poteškoće, nevolje, progoni, glad, golotinja ili smrt od mača? 36 U Svetom pismu piše:

37 Bez obzira na sve to, mi ipak pobjeđujemo najslavnijom pobjedom po onome koji nas je volio. 38-39 Uvjeren sam da nas ništa ne može odvojiti od Božje ljubavi. Ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vladajući duhovi, niti išta što sada postoji ili će tek postojati — ni sila, ni bilo što iznad nas ili ispod nas, ni ikoje drugo stvorenje. Ništa nas ne može odvojiti od Božje ljubavi koja je u Kristu Isusu, našem Gospodinu.