1 Kad se Davidu približilo vrijeme smrti, zapovjedio je svom sinu Salomonu:

2 »Uskoro ću umrijeti«, rekao je. »Budi snažan i hrabar, 3 izvršavaj ono što je BOG odredio, drži se njegovih uredbi i zapovijedi, zakona i propisa koji su zapisani u Mojsijevom zakonu. Tako ćeš biti uspješan, što god radio i kamo god išao, 4 a BOG će ispuniti obećanje koje mi je dao rekavši: ‘Ako će tvoji potomci paziti kako žive, ako će svim svojim srcem i dušom vjerno činiti ono što tražim, uvijek će jedan od njih sjediti na izraelskom prijestolju.’

5 Sâm znaš što je učinio Serujin sin Joab s dva zapovjednika izraelske vojske. Ubio je Abnera, Nerovog sina, i Amasu, Jeterovog sina. Prolio je njihovu krv u vrijeme mira, kao da je rat. Tom je krvlju umazao svoj pojas i obuću na nogama. 6 Postupi s njim kako misliš da je najbolje i ne dopusti da umre nekažnjen.

7 Sinovima Barzilaja iz Gileada uzvrati dobrotom, jer su je oni iskazali meni kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. Neka stoga uvijek budu među onima koji jedu za tvojim stolom.* koji jedu za tvojim stolom U smislu da uživaju kraljevu podršku i bliskost.

8 Ne zaboravi ni Šimeja, Gerinog sina, Benjaminovca iz Bahurima koji me teškim kletvama proklinjao kad sam bježao u Mahanaim. Kad mi je kasnije izašao u susret na rijeci Jordan, zakleo sam mu se BOGOM da ga neću pogubiti. 9 Ali ti ga nemoj ostaviti nekažnjenog. Mudar si čovjek i znat ćeš kako postupiti. Pogubi ga sijedog i starog.«

10 Potom je David umro. Sahranjen je u Davidovom gradu. 11 Vladao je Izraelom četrdeset godina — sedam godina u Hebronu i trideset tri godine u Jeruzalemu.

12 Salomon je naslijedio prijestolje svog oca Davida i zadobio je potpunu vlast u kraljevstvu.

13 Adonija, Hagitin sin, otišao je kod Salomonove majke Bat Šebe. Ona ga je upitala: »Dolaziš li u miru?«

»Da, dolazim u miru«, odgovorio je 14 i upitao: »Mogu li te nešto zamoliti?«

»Reci«, odgovori mu ona.

15 »Kao što znaš«, rekao je Adonija, »kraljevstvo je trebalo pripasti meni i cijeli je Izrael očekivao da ću ja biti kralj. Ali ono je pripalo mom bratu, jer je tako odredio BOG. 16 Ja sad imam jednu molbu. Nemoj me odbiti.«

»Nastavi«, rekla je Bat Šeba.

17 »Molim te reci kralju Salomonu«, nastavi Adonija, »jer on tebe neće odbiti, neka mi dodijeli Abišagu iz Šunama za ženu.«

18 »Dobro«, odgovori Bat Šeba. »Razgovarat ću s kraljem u tvoje ime.«

19 Otišla je kod kralja Salomona da se zauzme za Adoniju. Kralj je ustao i prišao majci, poklonio joj se i zatim sjeo na svoje prijestolje. Zapovjedio je da se donese prijestolje za kraljevu majku, pa je ona sjela s njegove desne strane.

20 »Imam jednu malu molbu«, rekla je. »Nemoj me odbiti.«

»Reci majko«, odgovorio je kralj, »tebe ne odbijam.«

21 Rekla je: »Neka se Abišaga iz Šunama dodijeli tvom bratu Adoniji za ženu.«

22 Kralj Salomon odgovorio je majci: »Zašto tražiš Abišagu iz Šunama za Adoniju? Mogla si isto tako tražiti i kraljevstvo za njega, jer on je moj stariji brat! Mogla si tako tražiti i položaje za svećenika Abjatara i Serujinog sina Joaba!«

23 Tada se kralj Salomon zakleo Bogom: »Neka me BOG kazni ako Adoniji ne oduzmem život zbog ove molbe! 24 Zaklinjem se BOGU koji me učvrstio na prijestolju mog oca Davida i dao mi kraljevstvo kao što je obećao, Adonija će danas biti pogubljen!«

25 Poslao je Jojadinog sina Benaju, a on je pogubio Adoniju.

26 Poslije je kralj rekao svećeniku Abjataru: »Vrati se na svoja polja u Anatot. Zaslužio si smrt, ali neću te pogubiti jer si pred mojim ocem Davidom nosio BOŽJI kovčeg i s njim dijelio sve nevolje.«

27 Tako je Salomon isključio Abjatara iz BOŽJEG svećenstva, ispunivši ono što je BOG objavio u Šilu o Elijevoj obitelji.† Abjatar je bio potomak Elijeve obitelji. Vidi 1 Sam 2,31–36.

28 Kad je sve to čuo Joab, pobjegao je u BOŽJI šator i uhvatio se za rogove žrtvenika.‡ Isto kao u 1 Kr 1,50. On je podržavao Adoniju, ali ne i Abšaloma. 29 Kralju Salomonu javljeno je gdje se Joab sklonio, a on je poslao Jojadinog sina Benaju, rekavši mu: »Idi i ubij ga.«

30 Benaja je ušao u Božji šator i rekao Joabu: »Kralj ti zapovijeda da izađeš!«

Ali Joab je odgovorio: »Ne, umrijet ću ovdje.«

Benaja je to dojavio kralju.

31 Tada je kralj zapovjedio Benaji: »Učini kako je rekao. Ubij ga i sahrani. Tako ćeš s mene i s obitelji mog oca ukloniti krivnju zbog nevine krvi koju je Joab prolio. 32 BOG ga sad kažnjava za tu krv. On je bez znanja mog oca Davida ubio dva čovjeka koji su bili bolji i pravedniji od njega: Abnera, Nerovog sina, zapovjednika izraelske vojske, i Amasu, Jeterovog sina, zapovjednika judejske vojske. 33 Neka krivnja za prolijevanje njihove krvi zauvijek padne na Joaba i njegovu obitelj. A nad Davidom i njegovim potomcima, nad njegovom vladarskom kućom i kraljevstvom, neka zauvijek vlada BOŽJI mir.«

34 Tako je Benaja, Jojadin sin, ubio Joaba i pokopao ga blizu njegovog doma na rubu pustinje. 35 Kralj je zatim postavio Benaju za vojnog zapovjednika umjesto Joaba, a Sadoka za svećenika umjesto Abjatara.

36 Kralj je zatim poslao po Šimeja i rekao mu: »Sagradi si kuću u Jeruzalemu i živi u njoj, ali ne odlazi iz grada. 37 Onog dana kad izađeš iz grada i prijeđeš potok Kidron, budi siguran da ćeš umrijeti i sâm biti kriv za svoju smrt.«

38 Šimej je odgovorio kralju: »Dobro si odredio. Učinit ću kako mi zapovijeda moj gospodar kralj.«

Tako je Šimej dugo živio u Jeruzalemu.

39 Ali tri godine kasnije, dogodilo se da su dvojica Šimejevih robova pobjegla k Maakinom sinu Akišu, kralju Gata. Šimeju su javili da su njegovi robovi u Gatu.

40 On je osedlao magarca, otišao kod Akiša u Gat i vratio svoje robove.

41 Kad su Salomonu javili da je Šimej izašao iz Jeruzalema i da se vratio iz Gata, 42 kralj ga je pozvao i rekao mu: »Zar se nisam zakleo BOGOM kad sam te upozorio da ćeš sigurno umrijeti onog dana kad izađeš iz grada? Tada si rekao da ćeš poslušati. 43 Zašto se onda nisi pokorio mojoj zapovjedi? Zašto si prekršio obećanje BOGU?«

44 Kralj je dalje govorio Šimeju: »Ti dobro znaš sve zlo koje si učinio mom ocu Davidu i znaš da će te BOG za to kazniti. 45 A mene će BOG blagosloviti i Davidovo će prijestolje zauvijek čvrsto stajati pred njim.«

46 Tada je kralj izdao zapovijed Benaji, Jojadinom sinu, i on je ubio Šimeja.

I tako je Salomon preuzeo potpunu vlast nad svojim kraljevstvom.