1 Gotovo tri godine bio je mir između Arama i Izraela. 2 U trećoj godini, judejski kralj Jošafat posjetio je izraelskog kralja Ahaba.

3 Kralj Izraela rekao je svojim službenicima: »Znate li da Ramot u Gileadu pripada nama, a ništa ne poduzimamo kako bismo ga preuzeli natrag od aramejskog kralja?«

4 Zatim se obratio Jošafatu: »Hoćeš li sa mnom u bitku za Ramot u Gileadu?«

A Jošafat je odgovorio: »Da, ti i ja smo jedno. Moji ljudi su tvoji ljudi, a moji konji su tvoji konji.« 5 No tražio je od Ahaba: »Prvo trebamo saznati što BOG kaže o tome.«

6 Tada je izraelski kralj okupio oko četiristo proroka i tražio od njih odgovor na pitanje: »Trebam li ići u bitku protiv Aramejaca u Ramotu u Gileadu ili ne?«

»Idi«, odgovorili su, »jer Bog će kralju dati pobjedu.«

7 Ali Jošafat je pitao: »Ima li ovdje još koji BOŽJI prorok kojem možemo postaviti isto pitanje?«

8 Izraelski kralj odgovorio je Jošafatu: »Ima još jedan čovjek kojeg možemo pitati da nam objavi BOŽJU volju. Ali ja ga mrzim jer mi ne prorokuje dobro, nego samo loše. To je Mikaja, Jimlin sin.«

Jošafat je nato rekao: »Kralj ne bi trebao tako govoriti.«

9 Tada je izraelski kralj poslao jednog svog službenika da odmah dovede Mikaju, Jimlinog sina.

10 Kralj Izraela i kralj Jude sjedili su na svojim prijestoljima na gumnu* gumno Prostor na kojem se obrađivalo klasje žitarica. ispred gradskih vrata Samarije, odjeveni u kraljevske odore. Pred njima su prorokovali svi okupljeni proroci.

11 Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove† željezni rogovi Simboli velike snage. i rekao Ahabu: »BOG ti objavljuje da ćeš ovako probadati Aramejce, sve dok ih ne uništiš.«

12 Svi su proroci isto prorokovali: »Idi na Ramot u Gileadu i pobijedit ćeš. BOG će ti predati grad.«

13 U međuvremenu, kraljev službenik tražio je Mikaju. Kad ga je našao, rekao mu je: »Svi proroci jednoglasno kralju prorokuju uspjeh. I ti mu tako reci.«

14 Ali Mikaja odgovori: »Zaklinjem se BOGU, govorit ću samo ono što mi govori BOG.«

15 Kad je stigao pred Ahaba, kralj ga upita: »Mikaja, da idemo u bitku protiv Ramota u Gileadu ili ne?«

»Idi i uspjet ćeš«, odgovorio je Mikaja, »BOG će kralju predati grad.«

16 No kralj je sumnjao: »Koliko te puta moram zaklinjati da mi kažeš istinu? Što govori BOG?«

17 Mikaja tada odgovori: »Vidim cijeli Izrael raštrkan po brdima, kao stado bez pastira. A BOG govori:

18 Izraelski kralj rekao je Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi ovaj prorok nikad ne prorokuje dobro, nego uvijek loše?«

19 A Mikaja nastavi: »Slušaj sad poruku od BOGA. Vidio sam BOGA kako sjedi na svom prijestolju, a cijela mu nebeska vojska stoji zdesna i slijeva. 20 Pitao je: ‘Tko će namamiti Ahaba da napadne Ramot u Gileadu i da ondje pogine?’ Jedni su predlagali jedno, a drugi drugo. 21 Tada je jedan duh stao pred BOGA i ponudio se: ‘Ja ću ga namamiti.’ 22 ‘Kako?’ upitao je BOG. ‘Bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’, rekao je. ‘Ti ćeš ga uspjeti prevariti’, rekao je BOG. ‘Idi i učini tako.’

23 Eto, sad znaš da je BOG stavio duha laži u usta svih tvojih proroka. BOG ti objavljuje propast.«

24 Tada je Sidkija, Kenaanin sin, prišao Mikaji i ošamario ga. »Zar je BOŽJI duh mene napustio da bi govorio tebi?« upitao je.

25 A Mikaja odgovori: »Vidjet ćeš onog dana kad ćeš se pokušavati sakriti na tajno mjesto.«

26 Izraelski kralj tada je zapovjedio: »Uhvatite Mikaju i odvedite ga upravitelju grada Amonu i kraljevom sinu Joašu. 27 Poručite im: ‘Bacite Mikaju u zatvor. Ne dajte mu ništa osim kruha i vode, sve dok se ne vratim u miru.’«

28 Mikaja je rekao: »Ako se ti vratiš u miru, to će značiti da BOG nije govorio kroz mene.«

Zatim se obratio okupljenom narodu: »Upamtite moje riječi!«

29 Izraelski kralj Ahab i judejski kralj Jošafat krenuli su u vojni pohod na Ramot u Gileadu.

30 Ahab je rekao Jošafatu: »Prerušit ću se i ući u bitku. A ti obuci moju kraljevsku odoru.«

I tako je izraelski kralj ušao prerušen u bitku.

31 Kralj Arama zapovjedio je trideset dvojici zapovjednika svojih bojnih kola: »Ne napadajte nikoga, koliko god bio važan, nego samo izraelskog kralja.«

32 Kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jošafata, bili su uvjereni da je on izraelski kralj. Krenuli su na njega u napad, a on je počeo vikati. 33 Kad su zapovjednici shvatili da on nije izraelski kralj, prestali su ga napadati. 34 No jedan je ratnik nasumce odapeo strijelu i pogodio pravog izraelskog kralja. Strijela se zabila točno između dvije ploče njegovog oklopa.

Kralj je rekao vozaču svojih kola: »Okreni kola. Izvedi me iz bitke. Ranjen sam.«

35 Bitka je bjesnila cijeli dan. Naslonjen u kolima, kralj je stajao poduprt naočigled Aramejaca. Iskrvario je na pod kola i uvečer je umro.

36 Kad je sunce bilo na zalasku, kroz bojne redove odjeknuo je povik: »Neka se svatko vrati u svoj grad i svoju zemlju!«

37 Kralj je bio mrtav. Njegovo tijelo odnijeli su u Samariju i ondje ga sahranili. 38 Njegova bojna kola oprali su u samarijskom jezeru gdje su se kupale prostitutke, a psi su polizali njegovu krv. Baš onako kako je objavio BOG.

39 Ostala Ahabova djela i sve što je činio, sve o palači s ukrasima od bjelokosti i gradovima koje je izgradio, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. 40 Nakon što je Ahab umro, sahranjen je pored svojih predaka. Njegov sin Ahazija postao je sljedeći kralj.

41 Jošafat, Asin sin, postao je kralj Jude u četvrtoj godini vladavine izraelskog kralja Ahaba. 42 Jošafat je imao trideset pet godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu dvadeset pet godina. Majka mu se zvala Azuba i bila je Šilhijeva kćer. 43 U svemu je slijedio svog oca Asu i od toga nije odstupio. Postupao je ispravno pred BOGOM. No nije uklonio lokalna svetiša pa je narod nastavio prinositi žrtve i kâd lažnim bogovima. 44 Jošafat je sklopio mir s kraljem Izraela.

45 Ostala njegova djela, moć koju je pokazao i ratove koje je vodio, sve je zapisano u knjizi Povijest judejskih kraljeva. 46 Uspio je u zemlji iskorijeniti mušku kultsku prostituciju‡ kultska prostitucija Prakticirala se u svetištima lažnih bogova u svrhu njihovog štovanja koja se održala još iz vremena njegovog oca Ase.

47 U to vrijeme u Edomu nije bilo kralja. Zemljom je upravljao namjesnik judejskog kralja.

48 Jošafat je sagradio trgovačke brodove§ trgovačke brodove Doslovno: »brodove iz Taršiša«. koji su trebali ploviti u Ofir po zlato. No svi su uništeni u brodolomu već u svojoj matičnoj luci u Esjon Geberu.

49 Ahazija, Ahabov sin, predložio je Jošafatu: »Pusti da i moje sluge plove na brodovima s tvojom posadom.«* Luka Esjon Geber bila je ključna za mnoge plovne putove. Ahazija je želio preuzeti luku nudeći »pomoć« Jošafatu.

No Jošafat je odbio njegov prijedlog.

50 Nakon smrti, Jošafat je sahranjen pored svojih predaka, u gradu svog pretka Davida. Njegov sin Joram postao je sljedeći kralj.

51 Ahazija, Ahabov sin, počeo je vladati kao kralj Izraela u Samariji u sedamnaestoj godini vladavine judejskog kralja Jošafata. Vladao je nad Izraelom dvije godine. 52 Griješio je pred BOGOM isto kao što su to činili njegovi otac i majka, Ahab i Izabela. Naveo je Izrael na grijeh, kao što je to učinio Jeroboam, Nebatov sin. 53 Služio je lažnom bogu Baalu i štovao ga. Tako je razljutio Izraelovog BOGA, baš kao što je to učinio i njegov otac.