6
1 Tada je Salomon rekao: »BOG je rekao da će boraviti u tamnom oblaku. 2 A ja sam ti, Bože, sagradio veličanstven Hram da u njemu zauvijek stanuješ.«
Salomon govori narodu
(1 Kr 8,14–21)
3 Dok je sva okupljena izraelska zajednica ondje stajala, kralj se okrenuo prema njima i blagoslovio ih. 4 Rekao je:
»Blagoslovljen neka je Izraelov BOG koji je svojom voljom ispunio obećanje dano mom ocu Davidu. Rekao mu je: 5 ‘Od dana kad sam svoj narod Izrael izveo iz Egipta, nisam izabrao niti jedan grad izraelskih plemena da se u njemu sagradi hram za mene. I nisam izabrao čovjeka za vođu mog naroda. 6 Ali sada sam odabrao Jeruzalem da ondje bude moj hram i Davida da vlada mojim narodom Izraelom.’ 7 Moj otac David svim srcem želio je sagraditi hram u čast Izraelovom BOGU. 8 No BOG mu je rekao: ‘Dobro je da želiš sagraditi hram za mene. 9 Ali nećeš ga graditi ti, nego tvoj rođeni sin.’
10 BOG je sad ispunio svoje obećanje. Ja sam naslijedio svog oca Davida na izraelskom prijestolju, kao što je BOG obećao. I sagradio sam Hram u čast Izraelovom BOGU. 11 U Hram sam smjestio Kovčeg, s pločama saveza koji je BOG sklopio s izraelskim narodom.«
Salomonova molitva
(1 Kr 8,22–53)
12 Tada je Salomon naočigled cijele izraelske zajednice stao pred BOŽJI žrtvenik i podigao ruke u molitvi. 13 Dao je napraviti posebno brončano postolje, dva i pol metra dugačko, dva i pol metra široko, i metar i pol visoko.* 2,5 x 2,5 x 1,5m (DxŠxV) Doslovno: »5 lakata dugačko i 5 lakata široko i 3 lakta visoko«. Postavio ga je nasred vanjskog dvorišta Hrama. Popeo se na njega, kleknuo pred cijelom izraelskom zajednicom i podigao ruke prema nebu. 14 Molio je:
»O BOŽE Izraelov, ni na nebu ni na zemlji nema boga kao što si ti. Držiš se saveza sa svojim narodom. Iskazuješ im vjernost i ljubav kad te slijede svim srcem. 15 Održao si obećanje koje si dao svom slugi, mom ocu Davidu. Danas si ispunio svaku riječ tog obećanja.
16 BOŽE Izraelov, održi i drugo obećanje koje si dao svom slugi, mom ocu Davidu, kad si mu rekao: ‘Ako će tvoji sinovi paziti da žive u poslušnosti mojim zapovijedima, kao što si ti živio, uvijek će netko od tvojih nasljednika sjediti na izraelskom prijestolju.’ 17 Zato, Bože Izraelov, neka se potvrdi riječ koju si dao tvom slugi, mom ocu Davidu.
18 No, zar ćeš doista živjeti na zemlji, s ljudima? Ta nebo i najviša nebesa ne mogu te obuhvatiti, a kamoli Hram koji sam sagradio! 19 BOŽE moj, poslušaj molitvu svog sluge. Odgovori mi na molbe koje ti danas upućujem. 20 Danju i noću bdij nad ovim Hramom u kojem si obećao prebivati.† Doslovno: »mjesto u koje si rekao staviti svoje ime«. Poslušaj molitvu koju tvoj sluga moli za ovaj Hram. 21 Čuj naše molitve kad se ja i tvoj narod Izrael okrenemo ka ovom mjestu i pomolimo. Čuj nas u svom nebeskom domu i oprosti nam.
22 Oni koji budu griješili protiv bližnjih, bit će dovedeni pred ovaj žrtvenik. Ako nisu krivi, ovdje će zakletvom izjaviti svoju nevinost. 23 Ti slušaj s neba i presudi svojim slugama. Ako su krivi, neka budu kažnjeni. Ako su nevini, neka budu opravdani. Daj im ono što zaslužuju.
24 Kad tvoj narod Izrael bude poražen od neprijatelja jer je griješio protiv tebe, neka se vrati k tebi i štuje tvoje ime, neka se moli i traži tvoju naklonost u ovom Hramu. 25 Tada ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svog naroda. I dovedi ih ponovno u zemlju koju si dao njihovim precima.
26 Kad tvoj narod zgriješi protiv tebe pa se zatvori nebo i prestane padati kiša, neka upute svoje molitve prema ovom mjestu i štuju tvoje ime. Tada će se okrenuti od grijeha zbog tvoje kazne. 27 Ti ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svojim slugama, svom narodu Izraelu. Nauči ih da žive ispravno i pošalji kišu na zemlju koju si dao svom narodu u nasljedstvo.
28 Zemlju može zahvatiti glad, kuga, pomor, plijesan, skakavci ili gusjenice. Neprijatelji mogu napasti neki od tvojih gradova ili te može snaći neka druga pošast ili bolest. 29 Tada će pojedinci, ili čitav tvoj narod Izrael, iz tjeskobe svog srca pružati ruke u molitvi prema ovom Hramu. 30 Ti ih poslušaj iz svog nebeskog doma i oprosti im. Ti jedini znaš što je ljudima u srcu. Postupi sa svakom osobom kako zaslužuje. 31 Tako će te tvoj narod poštivati i slušati, sve dok živimo u zemlji koju si dao našim precima.
32 I drugi će narodi čuti za tvoje slavno ime, za tvoju veliku snagu i velikodušnost. Zbog tebe će stranci koji ne pripadaju tvom narodu Izraelu dolaziti iz dalekih zemalja i moliti se u Hramu. 33 Ti poslušaj njihovu molitvu iz svog nebeskog doma i učini što traže. Tako će svi narodi na zemlji poznavati tebe i imati strahopoštovanja prema tebi, kao tvoj narod Izrael. Svi će znati da je ovaj Hram koji sam sagradio pravo mjesto za štovati tebe.
34 Ponekad će tvoj narod ići u rat protiv neprijatelja, kamo god ih ti pošalješ. Tada će se tvoji ljudi okrenuti prema gradu koji si odabrao, prema Hramu koji sam sagradio za tebe, i pomoliti se tebi. 35 Poslušaj tada s neba njihovu molitvu i podrži ih u njihovom pohodu.
36 Ponekad će tvoj narod zgriješiti protiv tebe, jer nema tko ne griješi. Ti ćeš se na njih razljutiti i predati ih neprijateljima, koji će ih odvesti u ropstvo u stranu zemlju. 37 U zemlji svog zatočeništva oni će se pokajati i zavapiti tebi, priznajući: ‘Griješili smo, zlo smo činili, krivo smo postupali.’ 38 U zemlji svog zatočeništva oni će se obratiti svim srcem i dušom. Pomolit će se tebi, dok su okrenuti prema zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si odabrao i Hramu koji sam sagradio za tebe. 39 Poslušaj tada iz svog nebeskog doma njihovu molitvu i podrži ih u njihovom nastojanju. Oprosti svom narodu koji je griješio protiv tebe.
40 A sad, Bože moj, otvori svoje oči i uši za molitve koje se uzdižu s ovog mjesta. 41 Ustani sad, BOŽE. Dođi na mjesto svog počinka, na kojem je Kovčeg saveza koji svjedoči o tvojoj moći. Neka su tvoji svećenici, BOŽE, odjenuti u spasenje, a tvoji sveti neka se raduju tvojoj dobroti. 42 BOŽE, prihvati svog pomazanika. Sjeti se svoje ljubavi i vjernosti prema svom slugi Davidu.«