1 Joaš je imao sedam godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu četrdeset godina. Majka mu se zvala Sibija i bila je iz Beer Šebe. 2 Postupao je ispravno pred BOGOM, sve dok je svećenik Jojada bio živ. 3 Jojada mu je izabrao dvije žene, a Joaš je s njima dobio sinove i kćeri.

4 Nešto kasnije, Joaš je odlučio obnoviti BOŽJI Hram. 5 Okupio je svećenike i Levite i rekao im: »Idite po judejskim gradovima i skupite novac koji svi Izraelci daju redovno iz godine u godinu. Iskoristite ga za popravak BOŽJEG Hrama. Požurite!«

Ali Leviti nisu žurili. 6 Kralj je pozvao vrhovnog svećenika Jojadu i upitao ga: »Zašto nisi tražio od Levita da donose prilog iz Jude i Jeruzalema? Pa još je Božji sluga Mojsije odredio izraelskoj zajednici da prikupljaju novac za Šator saveza.«

7 U prošlosti, sinovi zle Atalije provalili su u Božji Hram. Svete predmete iz BOŽJEG Hrama koristili su za štovanje Baala. 8 Zato je kralj zapovjedio da se napravi jedan sanduk, koji su postavili s vanjske strane ulaza u BOŽJI Hram. 9 U Judi i Jeruzalemu objavljeno je da se treba donositi prilog BOGU, kao što je još Božji sluga Mojsije odredio Izraelcima u pustinji. 10 Svi službenici i cijeli narod radosno su donosili i punili sanduk novcem, sve dok ga nisu napunili. 11 Kad bi Leviti vidjeli da je pun, nosili su sanduk kraljevom službeniku. Tada bi došli kraljev pisar i službenik vrhovnog svećenika. Ispraznili bi sanduk i vratili ga na njegovo mjesto. Tako su činili dan za danom i prikupili mnogo novca. 12 Kralj i Jojada davali su novac izvođačima radova na BOŽJEM Hramu. Oni su unajmljivali klesare i stolare, te radnike vične radu sa željezom i broncom, koji su obnavljali BOŽJI Hram. 13 Ljudi su vrijedno radili i radovi su dobro napredovali. Obnovili su i ojačali Božji Hram. 14 Kad su završili, preostali novac donijeli su kralju i Jojadi. S tim novcem napravili su se predmeti za službu u BOŽJEM Hramu. Napravljene su posude za prinos tamjana i predmeti od srebra i zlata. Sve dok je Jojada bio živ, redovno su se u BOŽJEM Hramu prinosile žrtve paljenice.

15 No Jojada je ostario i umro u dubokoj starosti od sto trideset godina. 16 Sahranili su ga među kraljevima u Davidovom gradu, zbog svega dobrog što je učinio za Izrael, za Boga i za Hram.

17 Poslije Jojadine smrti, judejski poglavari došli su i poklonili se kralju, a on ih je saslušao. 18 Svi oni zapostavili su Hram BOGA svojih predaka. Klanjali su se kipovima božice Ašere i drugim idolima. Zbog njihovog grijeha, Bog je bio bijesan na narod Jude i Jeruzalema. 19 Slao je među njih proroke da ih opominju i da ih dovedu natrag k BOGU, no narod nije htio slušati. 20 Tada je Božji Duh ispunio Zahariju, sina svećenika Jojade.

On je stao pred narod i rekao: »Bog vam poručuje: ‘Zašto kršite BOŽJE zapovijedi? Tako nećete napredovati. Zapostavili ste BOGA, pa je on zapostavio vas.’«

21 No ljudi su se urotili protiv Zaharije. Na kraljevu zapovijed, kamenovali su ga u dvorištu BOŽJEG Hrama. 22 Kralj Joaš nije se sjećao dobrote Zaharijinog oca Jojade prema njemu, već je dao ubiti njegovog sina. Zaharija je umirući rekao: »Neka BOG vidi i neka se osveti.«

23 Već krajem godine, Joaša je napala aramejska vojska. Došli su u Judu i Jeruzalem. Pobili su sve vođe naroda. Uzeli su velik plijen i otpremili ga kralju u Damask. 24 Iako je aramejska vojska došla s vrlo malo ljudi, BOG im je omogućio pobjedu nad puno većom vojskom koja je zapostavila BOGA svojih predaka. Tako su Aramejci izvršili kaznu nad Joašom. 25 Kad se vojska povukla, Joaš je ostao teško ranjen. Njegovi službenici urotili su se protiv njega, zbog ubojstva sina svećenika Jojade. Pogubili su ga na njegovom krevetu. Tako je Joaš umro. Sahranjen je u Davidovom gradu, ali ne u kraljevskim grobnicama. 26 Službenici koji su se urotili protiv njega bili su Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jehozabad, sin Moapke Šimrite.

27 Izvještaji o njegovim sinovima, mnoga proroštva protiv njega, kao i izvještaj o obnovi Božjeg Hrama, upisani su u kraljevske spise. Joašev sin Amasija postao je sljedeći kralj.