1 Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset jednu godinu. 2 Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikada nije zastranio.

3 U osmoj godini svoje vladavine, dok je još bio sasvim mlad, počeo je tražiti Boga svog pretka Davida. U dvanaestoj godini svoje vladavine, počeo je čistiti Judu i Jeruzalem od poganskih svetišta, od kipova božice Ašere, od rezbarenih drvenih idola i metalnih lijevanih idola. 4 U njegovoj prisutnosti, ljudi su porušili žrtvenike Baalima i žrtvenike za prinos tamjana. Dao je da se polome Ašerini kipovi i porazbijaju drveni i metalni idoli. Smrskao ih je u prah i dao razasuti po grobovima njihovih štovatelja. 5 Kosti svećenika koji su štovali idole spalio je na njihovim žrtvenicima. Tako je očistio Judu i Jeruzalem. 6 Isto je učinio u gradovima na području Manašea, Efrajima, Šimuna, sve do Naftalija, kao i u ruševinama oko njih.* ruševinama oko njih Hebrejski tekst ovdje je nejasan. 7 Porušio je žrtvenike, polomio kipove i idole božice Ašere i smrskao ih u prah. Po cijelom Izraelu dao je polomiti sve žrtvenike za prinos tamjana. Potom se vratio u Jeruzalem.

8 U osamnaestoj godini svoje vladavine, Jošija je nastavio čistiti zemlju i Hram. Poslao je Asalijinog sina Šafana, gradskog službenika Maaseja i Joahazovog sina Joaha koji je bio pisar, da obave popravke i obnove Hram svog BOGA. 9 Otišli su vrhovnom svećeniku Hilkiji i predali mu novac koji je narod davao za Božji Hram. Taj novac skupili su Leviti, čuvari vrata, od naroda iz Manašeovog i Efrajimovog plemena, i od onih koji su preostali od Izraelaca. Skupljali su također od svih Judejaca i Benjaminovaca, te od stanovnika Jeruzalema. 10 Novac je povjeren nadglednicima radova u BOŽJEM Hramu. Oni su isplaćivali radnike koji su popravljali i obnavljali Hram. 11 Dali su novac stolarima i graditeljima za kupnju rezanog kamena i drveta. Drvo je bilo potrebno za obnovu ruševnih zgrada, posebno krovnih greda. Kraljevi Jude bili su potpuno zapustili hramske zgrade. 12 Ljudi su radili pošteno. Nadređeni su im bili Leviti Jahat i Obadija — Merarijevi potomci, te Zaharija i Mešulam — Kehatovi potomci. Leviti koji su znali svirati glazbene instrumente 13 nadgledali su nosače tereta i osiguravali da svaki radnik obavlja svoj posao. Neki od Levita bili su određeni za pisare, službenike ili čuvare vrata.

14 Dok su iznosili novac donesen u BOŽJI Hram, svećenik Hilkija pronašao je svitak BOŽJEG zakona, ispisan Mojsijevom rukom.

15 Tada je Hilkija rekao pisaru Šafanu: »Pronašao sam Knjigu zakona u BOŽJEM Hramu«.

Hilkija je svitak predao Šafanu, 16 koji ga je odnio kralju. Rekao mu je: »Tvoji sluge izvršavaju sve što im je povjereno. 17 Novac iz BOŽJEG Hrama predali su nadglednicima radova, a oni ga isplaćuju izvođačima radova.«

18 Tada je pisar Šafan izvijestio kralja: »Svećenik Hilkija dao mi je ovaj svitak«. I Šafan je čitao pred kraljem.

19 Kad je kralj čuo riječi zakona, razderao je odjeću† razderao je odjeću Znak kajanja. Kralj je shvatio da narod ne poštuje Božji zakon. Vidi također 27. redak. na sebi. 20 Zatim je izdao zapovijed Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Abdonu, pisaru Šafanu i kraljevskom službeniku Asaji. 21 Rekao im je: »Idite i pitajte BOGA u moje ime i u ime onih koji su preostali u Izraelu i Judi. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali BOŽJU riječ. Nisu činili sve ono što je zapisano.«

22 Tako su Hilkija i oni koje je kralj poslao s njim otišli k proročici Huldi. Ona je bila žena Šaluma, Tokhatovog sina i Hasrinog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u Drugoj gradskoj četvrti u Jeruzalemu. Razgovarali su s njom.

23 Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao 24 da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike. Dogodit će se sva prokletstva zapisana u knjizi koju su pročitali pred judejskim kraljem. 25 Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato ću iskaliti svoj bijes na ovo mjesto i neće se utišati.’ 26 A judejskom kralju koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovo poručuje Izraelov BOG: 27 ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred Bogom. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. 28 Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto i njegove stanovnike.’«

Poslanici su prenijeli poruku kralju.

29 Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema. 30 Otišao je u BOŽJI Hram zajedno sa svim stanovnicima Judeje i Jeruzalema, sa svećenicima i Levitima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je pročitao sve što piše u Knjizi saveza, koja je bila pronađena u BOŽJEM Hramu. 31 Potom je stao na svoje mjesto i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i držati njegove zapovijedi, propise i uredbe, koje su zapisane u knjizi. 32 Zatim je od svih prisutnih u Jeruzalemu i Benjaminu zahtijevao da prisegnu na vjernost savezu. Stanovnici Jeruzalema prihvatili su Božji savez, savez Boga kojeg su štovali njihovi preci.

33 Na cijelom području Izraela Jošija je uklonio sve odvratne idole kojima je narod iskazivao štovanje. Naveo je čitav izraelski narod da štuje njihovog BOGA. Sve dok je Jošija bio živ, narod je štovao samo BOGA svojih predaka.