1 Jošija je potom u Jeruzalemu proslavio Pashu u čast BOGU. Pashalno janje klalo se četrnaestog dana u prvom mjesecu. 2 Kralj je svećenicima odredio njihove dužnosti i ohrabrio ih za službu u BOŽJEM Hramu.

3 Levitima, koji su poučavali Izraelce i bili posvećeni za službu BOGU, rekao je: »Stavite sveti Kovčeg u Hram koji je sagradio Salomon, sin izraelskog kralja Davida. Ne trebate ga više prenositi na svojim ramenima. Sad trebate služiti svom BOGU i njegovom narodu Izraelu. 4 Pripremite se za službu u Hramu, po vašim obiteljima i po skupinama. Postupajte prema uputama izraelskog kralja Davida i njegovog sina Salomona. 5 Zauzmite svoja sveta mjesta s Levitima, tako da možete pomagati ljudima iz svakog plemena svog naroda. 6 Zakoljite pashalno janje i posvetite se. Pripremite ga za svoje sunarodnjake. Postupajte u skladu s riječi koju je BOG dao preko Mojsija.«

7 Jošija je od svojih vlastitih stada za Pashu osigurao 30.000 janjaca i koza za pashalne žrtve, te 3.000 junaca za narod. 8 I njegovi službenici dali su svoje dragovoljne priloge za narod, za svećenike i Levite. Hramski službenici Hilkija, Zaharija i Jehiel dali su svećenicima 2.600 janjaca i koza, te 300 junaca za pashalne žrtve. 9 Konanija, njegova braća Šemaja i Natanael, te levitski poglavari Hašabija, Jeiel i Jozabad dali su za Levite 5.000 janjaca i koza, te 500 junaca za pashalne žrtve.

10 Kad je sve bilo spremno za pashalnu službu, svećenici i Leviti raspoređeni po skupinama zauzeli su svoja mjesta, u skladu s kraljevom zapovjedi. 11 Zaklali su pashalno janje. Leviti su derali kožu žrtvenih životinja i dodavali krv svećenicima, koji su krvlju škropili žrtvenik. 12 Odvojili su životinje namijenjene da budu žrtve paljenice za različita plemena. Prinosili su ih BOGU, na način kako propisuje Mojsijev zakon. Jednako su postupali i s juncima. 13 Leviti su pekli pashalne žrtve na vatri, u skladu s propisima. Svete darove kuhali su u loncima, kotlovima i zdjelama, te ih užurbano dijelili cijelom narodu. 14 Poslije su Leviti spremili obrok za sebe i za svećenike, Aronove potomke, koji su sve do noći bili zaposleni oko spaljivanja žrtava paljenica i njihovog loja. Zato su Leviti preuzeli spremanje obroka za sebe i svećenike. 15 Pjevači Leviti, Asafovi potomci, zauzeli su mjesta koja su im još bili odredili David, Asaf, Heman i kraljev prorok Jedutun. Čuvari vrata bili su na svakim vratima i nisu morali prekidati svoju službu jer su njihova braća Leviti sve pripremili za njih, za proslavu Pashe.

16 Tako je tog dana izvršena sva BOŽJA služba, kao što je zapovjedio kralj Jošija. Svetkovana je Pasha i prinesene su žrtve paljenice na BOŽJI žrtvenik. 17 Izraelci koji su bili ondje, sedam su dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnog kruha. 18 Pasha se nije ovako slavila u Izraelu još od vremena proroka Samuela. Ni jedan od izraelskih kraljeva nije proslavio Pashu kao Jošija, sa svećenicima, Levitima, narodom Jude i Izraela, te stanovnicima Jeruzalema. 19 Pasha je ovako svetkovana u osamnaestoj godini Jošijine vladavine.

20 Poslije, nakon što je Jošija uveo red u Hram, egipatski kralj Neko doveo je svoju vojsku i poveo bitku protiv svojih neprijatelja kod Karkemiša na rijeci Eufrat. Jošija je krenuo da mu se suprotstavi.

21 Egipatski kralj poslao je glasnike s porukom:

22 No Jošija nije odustao, već se prerušio da ga ne prepoznaju i krenuo u bitku. Nije poslušao Nekove riječi što su dolazile iz Božjih usta, već je ušao u bitku na ravnici kod Megida.

23 Strijelci su pogodili kralja Jošiju. Rekao je svojim slugama: »Vodite me odavde. Teško sam ranjen.«

24 Sluge su ga iznijeli iz njegovih kola i prenijeli u druga, u kojima su ga odvezli u Jeruzalem. Ondje je umro. Sahranili su ga u grobnici njegovih predaka. Cijela Juda i Jeruzalem tugovali su za Jošijom.

25 I prorok Jeremija sastavio je pjesme tužaljke za Jošijom. Pjevači i pjevačice još ih i danas pjevaju. Postao je to običaj naroda u Izraelu. Te pjesme zapisane su u knjizi pogrebnih pjesama.

26 Ostalo o Jošiji, njegovo vjerno služenje u poslušnosti svemu što je zapisano u BOŽJEM zakonu, 27 kao i njegovi postupci, od prvog do posljednjeg, zabilježeni su u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude.