1 Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema. 2 Otišli su u BOŽJI Hram zajedno sa stanovnicima Jude i Jeruzalema, sa svećenicima i prorocima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je glasno pročitao sve što piše u knjizi Saveza, koja je pronađena u BOŽJEM Hramu. 3 Potom je kralj stao pokraj stupa* pokraj stupa Posebno mjestu u Hramu gdje je kralj javno objavljivao važne službene obavijesti. i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i poštivati njegove zapovijedi, pouke i uredbe, koje su zapisane u knjizi. I cijeli narod zakleo se na vjernost savezu.

4 Kralj je zapovjedio vrhovnom svećeniku Hilkiji, nižim svećenicima i vratarima da iz BOŽJEG Hrama uklone sve predmete napravljene za štovanje boga Baala, božice Ašere i svih nebeskih zvijezda. Dao ih je spaliti izvan Jeruzalema u dolini Kidron, a pepeo je odnesen u Betel. 5 Protjerao je lažne svećenike koje su postavili judejski kraljevi da pale tamjan u svetištima lažnih bogova u judejskim gradovima i u okolici Jeruzalema. Palili su tamjan štujući boga Baala, sunce i mjesec, sazviježđa i sve nebeske zvijezde. 6 Lik božice Ašere dao je iznijeti iz BOŽJEG Hrama. Odnio ga je izvan Jeruzalema u dolinu Kidron i spalio. Spaljene komade dao je smrviti u prah i rasuti po grobovima običnog naroda. 7 Srušio je nastambe u BOŽJEM Hramu u kojima su boravili muškarci koji su pružali usluge prostitucije i žene koje su tkale haljine za božicu Ašeru.

8 Doveo je sve svećenike iz judejskih gradova. Razorio je svetišta od Gebe do Beer Šebe u kojima su se štovali lažni bogovi i palio tamjan. Razorio je i svetišta lažnih bogova lijevo od gradskih vrata, pored ulaza u palaču Jošue, upravitelja grada. 9 Svećenicima koji su bili služili u svetištima lažnih bogova nije bilo dopušteno prilaziti BOŽJEM žrtveniku u Jeruzalemu. No ipak im je, kao i drugim svećenicima, bilo dopušteno jesti beskvasni kruh.

10 Jošija je razorio mjesto Tofet† Tofet Mjesto gdje je bila lomača na kojoj su se spaljivala djeca u čast boga Moleka. Vidi Jr 7,31, Jr 19 i Iz 30,33. u dolini Ben Hinom, da nitko više ne bi prinio sina ili kćer kao žrtvu paljenicu bogu Moleku. 11 S ulaza u BOŽJI Hram, pored odaja službenika Netan Meleka, uklonio je konje koje su judejski kraljevi posvetili suncu i spalio sunčeva kola.

12 Razorio je i žrtvenike koje su judejski kraljevi podigli na krovu gornje sobe koja je pripadala Ahazu, kao i žrtvenike koje je podigao Manaše u oba dvorišta BOŽJEG Hrama. Uklonio ih je, smrvio u prah i rasuo po dolini Kidron. 13 Kralj Jošija razorio je i svetišta lažnih bogova s južne strane Brda uništenja‡ Brdo uništenja U Novom zavjetu se ovo mjesto naziva Maslinska gora. istočno od Jeruzalema, koja je izraelski kralj Salomon podigao za štovanje odvratne sidonske božice Aštarte, gnjusnog moapskog boga Kemoša i strašnog amonskog boga Milkoma. 14 Porazbijao je njima posvećene kamene stupove i posjekao drvene kipove božice Ašere, te sve pokrio ljudskim kostima.§ Tako je cijelo područje učinio »nečistim« tj. nepodobnim za okupljanje ili štovanje.

15 Razorio je i žrtvenik u Betelu kojeg je podigao Jeroboam, Nebatov sin, izraelski kralj koji je prvi navodio narod na grijeh. Žrtvenik na uzvisini je srušio, razbio i smrvio u prah. Također, spalio je kip božice Ašere. 16 Potom je Jošija pogledao okolo i ugledao grobove na padini brda. Dao je da se povade sve kosti i spale na žrtveniku, koji je potom razorio. Učinio je upravo kako je BOG davno bio najavio preko Božjeg čovjeka.* Vidi 1 Kr 13,1–5.

Tada je Jošija ugledao grob tog istog Božjeg čovjeka. 17 Upitao je: »Kakav je ono spomenik?«

Mještani Betela odgovorili su mu: »To je grob Božjeg čovjeka koji je bio došao iz Jude i najavio sve što si ti danas učinio sa žrtvenikom u Betelu.«

18 »Ostavite ga. Neka nitko ne dira njegove kosti«, rekao je kralj.

Tako su ostavili njegove kosti, zajedno s kostima proroka iz Samarije.

19 Jednako kao u Betelu, Jošija je uklonio sva svetišta lažnih bogova na uzvisinama u samarijskim gradovima, koja su podigli izraelski kraljevi i tako izazvali BOŽJI bijes. 20 Na žrtvenicima je ubio sve svećenike koji su služili u svetištima lažnih bogova. I na žrtvenicima je spalio ljudske kosti.† Tako je žrtvenike učinio nepodobnima za korištenje. Potom se vratio u Jeruzalem.

21 Kralj je zapovjedio cijelom narodu: »Proslavite Pashu u čast svog BOGA, kao što je zapisano u knjizi Saveza.«

22 Takva se Pasha nije slavila još od vremena kad su suci vodili Izrael, kao ni u sve vrijeme vladavine izraelskih ili judejskih kraljeva. 23 U osamnaestoj godini vladavine kralja Jošije, slavila se Pasha u čast BOGU u Jeruzalemu.

24 Nadalje, Jošija je iz Jude i Jeruzalema protjerao sve prizivače duhova i čarobnjake, uklonio kućna božanstva, idole i sve druge odvratnosti koje su ljudi običavali štovati. Tako je ispunio riječi Zakona zapisane u knjizi koju je svećenik Hilkija pronašao u BOŽJEM Hramu.

25 Niti jedan kralj prije ili poslije njega, nije se kao Jošija okrenuo svim svojim srcem, dušom i snagom k BOGU. Živio je i vladao potpuno u skladu s Mojsijevim zakonom.

26 No BOG nije odstupao od žestine svog velikog bijesa prema Judi zbog sveg zla kojim ga je Manaše izazivao.

27 Zato je BOG rekao: »I Judu ću odbaciti od sebe kao što sam odbacio Izrael. Odbacit ću i grad Jeruzalem koji sam za sebe odabrao, kao i ovaj Hram za koji sam rekao: ‘Moje će ime ovdje prebivati.’«

28 Ostala Jošijina djela, i sve što je učinio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva.

29 U vrijeme Jošijine vladavine, faraon Neko, kralj Egipta, krenuo je prema rijeci Eufrat u borbu protiv kralja Asirije. Kralj Jošija izašao je pred njega u Megidu, no faraon ga je dočekao i ubio. 30 Sluge su prenijele njegovo tijelo u kočiji iz Megida u Jeruzalem. Sahranili su ga u njegovoj grobnici. Narod je odabrao Joahaza, Jošijinog sina, pomazao ga i postavio za kralja umjesto njegovog oca.

31 Joahaz je imao dvadeset tri godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu tri mjeseca. Majka mu se zvala Hamutala i bila je Jeremijina kćer iz Libne. 32 Činio je zlo pred BOGOM, kao što su činili i njegovi preci. 33 Faraon Neko zatočio ga je u Ribli, u zemlji Hamat, te Joahaz nije mogao vladati u Jeruzalemu. Tada je egipatski kralj nametnuo Judi danak od tri tisuće četiristo kilograma srebra i trideset četiri kilograma zlata.‡ 3.400 kg srebra i 34 kg zlata Doslovno: »sto talenata srebra i jedan talenat zlata«.

34 Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, Jošijinog sina, da vlada umjesto svog oca. Promijenio mu je ime u Jojakim. A Joahaza je odveo u Egipat, gdje je on i umro. 35 Jojakim je plaćao danak faraonu Neku u srebru i zlatu. Da bi izvršio njegovu zapovijed, u zemlji je morao nametnuti porez. Od naroda je ubirao srebro i zlato, od svakog njegov dio, prema procijeni imovinskog stanja.

36 Jojakim je imao dvadeset pet godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu jedanaest godina. Majka mu se zvala Zebida i bila je Pedajina kćer iz Rume. 37 Činio je zlo pred BOGOM kao i njegovi preci.