1 Jošija je imao osam godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu trideset jednu godinu. Majka mu se zvala Jedida i bila je Adajina kćer iz Boskata. 2 Jošija je postupao ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikad nije zastranio.

3 U osamnaestoj godini svoje vladavine, kralj Jošija poslao je tajnika Šafana, koji je bio Asalijin sin i Mešulamov unuk, u BOŽJI Hram. Rekao mu je: 4 »Idi k vrhovnom svećeniku Hilkiji. Neka uzme sav novac koji je donesen u BOŽJI Hram, koji su vratari Hrama skupili od naroda. 5 Neka se novac dâ nadglednicima radova u Hramu da bi plaćali radnike koji popravljaju Hram. 6 Neka plaćaju tesare, graditelje i zidare. I neka kupuju drvo i klesani kamen potreban za obnovu Hrama. 7 To su pošteni ljudi, pa ne trebaju polagati račun za novac koji im je povjeren.«

8 Vrhovni svećenik Hilkija rekao je tajniku Šafanu: »Pronašao sam knjigu Zakona* knjiga Zakona Vjerojatno se odnosi na biblijsku knjigu Ponovljenog zakona. Isto u 23,2. u BOŽJEM Hramu.«

Predao mu je knjigu i on ju je pročitao.

9 Tajnik Šafan došao je kralju i izvijestio: »Tvoji službenici uzeli su sav novac iz Hrama i predali ga nadglednicima radova.«

10 Zatim mu je rekao za knjigu koju mu je predao svećenik Hilkija. Iz nje je Šafan čitao kralju.

11 Kad je kralj čuo riječi iz knjige Zakona, razderao je na sebi odjeću. 12 Zatim je izdao zapovijed svećeniku Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevom slugi Asaji. 13 Rekao im je: »Idite i pitajte BOGA u moje ime, u ime naroda i u ime cijele Jude. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali riječi ove knjige. Nisu činili sve ono što je zapisano za nas.«

14 Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otišli su kod proročice Hulde. Ona je bila žena Šaluma, Tikvinog sina i Harhasovog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u drugoj četvrti Jeruzalema. Razgovarali su s njom.

15 Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao 16 da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike — sve što je zapisano u knjizi koju je pročitao judejski kralj. 17 Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato će moj bijes buknuti kao vatra na ovo mjesto i neće se ugasiti.’ 18 A judejskom kralju koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovako poručuje Izraelov BOG: 19 ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika, da će ih snaći prokletstvo i pustošenje. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred BOGOM. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. 20 Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto.’«

Poslanici su prenijeli poruku kralju.