1 Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je velik broj i Židova i nežidova povjerovao. 2 Ali neki Židovi nisu povjerovali. Razjarili su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. 3 Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu, koji je preko njih činio silna i zadivljujuća djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. 4 Stanovništvo grada bilo je podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.

5 Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. 6 Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. 7 Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.

8 U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio bogalj od rođenja i nikada nije hodao. 9 Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje da ga Bog može ozdraviti 10 i glasno mu rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. 11 Kada su ljudi vidjeli što je Pavao učinio, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« 12 I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. 13 Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.

14 Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: 15 »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa kao i vi. Ovdje smo da vam priopćimo Radosnu vijest da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16 U prošlim vremenima dopustio je svim narodima da idu svojim putovima. 17 Ali ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« 18 Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba su jedva uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinesu žrtve njima u čast.

19 Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija i okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. 20 Ali kad su se učenici skupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.

21 U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju. 22 Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.« 23 U svakoj crkvi Pavao i Barnaba su imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojega su povjerovali.

24 Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju. 25 Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi, te se spustili do grada Atalije. 26 Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili prepušteni Gospodinu i njegovoj brizi i poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno.

27 Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su crkvu i izvijestili je o svemu što je Bog s njima učinio. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere. 28 Pavao i Barnaba su dosta dugo ostali ondje s učenicima.