1 Neki su ljudi došli iz Judeje u Antiohiju i počeli učiti nežidovsku braću: »Ako niste obrezani prema mojsijevskom običaju, ne možete biti spašeni.« 2 Pavao i Barnaba su im se oštro usprotivili i nastala je velika rasprava oko toga. Pavao, Barnaba i još neka braća bili su odabrani da odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem da se o ovom pitanju posavjetuju s njima.

3 Crkva ih je otpremila na put. Pavao i Barnaba su prolazili kroz Feniciju i Samariju i putem govorili o obraćenju nežidova. Sva su braća tu vijest primila s velikom radošću. 4 Kad su stigli u Jeruzalem, apostoli, starješine i cijela crkva srdačno su ih dočekali, a oni su ih izvijestili o svemu što je Bog učinio s njima. 5 Neki vjernici iz farizejske sljedbe ustali su i rekli: »Nežidovi se moraju obrezati i treba im zapovjediti da poštuju Mojsijev zakon.«

6 Apostoli i starješine su se sastali da razmotre to pitanje. 7 Nakon duge rasprave Petar je ustao i rekao: »Braćo, vi znate da me je u prvim danima Bog izabrao između vas da budem taj preko kojega će nežidovi čuti Radosnu vijest i povjerovati. 8 Bog, koji poznaje sve, čak i ljudska srca, prihvatio je te ljude i pokazao je to time što im je dao Duha Svetoga kao i nama. 9 On nije pravio razliku između nas i njih jer im je očistio srca po vjeri. 10 Zašto onda iskušavate Boga? Zašto ovim učenicima stavljate na vrat jaram koji ni mi, ni naši preci nismo mogli nositi? 11 Ali mi vjerujemo da smo spašeni po milosti Gospodina Isusa isto kao i oni.«

12 Svi su na to zašutjeli i počeli slušati Barnabu i Pavla. Oni su im opisivali sva čuda i moćna djela koja je Bog preko njih učinio među ostalim narodima. 13 Kad su Barnaba i Pavao završili, Jakov je ustao i rekao: »Slušajte me, braćo! 14 Šimun nam je ispričao kako je Bog prvi put pokazao svoju ljubav prema pripadnicima ostalih naroda i od njih izabrao narod za sebe. 15 Riječi proroka su u skladu s tim, kao što piše:

19 Stoga smatram da ne smijemo otežavati onim nežidovima koji se okreću Bogu. 20 Umjesto toga, napišimo im samo da ne jedu hranu prinesenu idolima jer je nečista, da se ne upuštaju u bludnost, da ne jedu meso zadavljene životinje, ni meso u kojem još ima krvi.

21 Jer u svakom gradu ima onih koji još od davnih vremena proučavaju Mojsijev zakon. On se svake subote čita u sinagogama.«

22 Tada su apostoli i starješine, zajedno s cijelom crkvom, odlučili da između sebe izaberu neke ljude i pošalju ih s Pavlom i Barnabom u Antiohiju. Izabrali su Judu, zvanog Barsaba, i Silu; oni su bili vrlo cijenjeni među braćom. 23 Po njima su poslali i pismo, u kojem je stajalo:

30 Na to su se Barnaba, Pavao, Juda i Sila oprostili i otišli. Kad su stigli u Antiohiju, okupili su vjernike i predali im pismo. 31 Kad su ga ovi pročitali, obradovali su se tom ohrabrenju. 32 Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, mnogo su govorili braći, te ih ohrabrivali i učvršćivali u vjeri. 33 Juda i Sila proveli su ondje neko vrijeme, a zatim su ih braća iz Antiohije opskrbili za put i uz pozdrav mira poslali natrag. ‡ Neki grčki rukopisi dodaju 34. redak: »Ali Sila je odlučio ostati ondje.«

35 Pavao i Barnaba su ostali u Antiohiji. Zajedno s mnogim drugima poučavali su Gospodnju poruku i širili Radosnu vijest.

36 Nekoliko dana kasnije Pavao je rekao Barnabi: »Vratimo se u sve gradove u kojima smo iznosili Gospodnju poruku. Posjetit ćemo braću i sestre i vidjeti kako su.« 37 Barnaba je htio da s njima ide i Ivan zvani Marko. 38 Ali Pavao je ustrajao u tome kako je najbolje da ga ne uzmu sa sobom, jer ih je on napustio u Pamfiliji i nije s njima nastavio rad. 39 Između Pavla i Barnabe došlo je do oštrog neslaganja i oni su se razišli. Barnaba je uzeo sa sobom Marka i otplovio na Cipar. 40 Pavao je za suputnika izabrao Silu. Braća u Antiohiji povjerila su Pavla Bogu na brigu i on je krenuo na put. 41 Prolazio je kroz Siriju i Ciliciju i utvrđivao tamošnje crkve.