1 Dok se Apolon nalazio u Korintu, Pavao je putovao po unutrašnjosti i stigao do Efeza. Ondje je naišao na neke vjernike pa 2 ih upitao: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?«

Oni su mu odgovorili: »Nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.«

3 »Kakvim ste onda krštenjem kršteni?« upitao ih je.

Odgovorili su mu: »Ivanovim krštenjem.«

4 »Ivan je krstio ljude u znak njihova obraćenja — rekao im je Pavao — Ivan je govorio narodu da vjeruju u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Isusa.«

5 Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa. 6 Kad je Pavao položio svoje ruke na njih, na svakoga od njih sišao je Duh Sveti. Oni su tada počeli govoriti drugim jezicima i proricati. 7 Sveukupno ih je bilo dvanaest muškaraca.

8 Pavao je zatim otišao u sinagogu. Ondje je tri mjeseca hrabro govorio i raspravljao sa Židovima. Uvjeravao ih je da prihvate Božje kraljevstvo. 9 Ali neki od njih su bili tvrdoglavi i odbili povjerovati. Govorili su loše o Božjem putu. Zato ih je Pavao napustio. Sa sobom je poveo Isusove učenike i svakoga je dana u školi nekog čovjeka, koji se zvao Tiran, držao rasprave. 10 To je trajalo dvije godine, pa su tako svi stanovnici Azije, i Židovi i nežidovi, čuli riječ Gospodnju.

11 Bog je preko Pavla činio izvanredna čuda. 12 Ljudi su čak bolesnicima donosili rupčiće i rupce koje je Pavao bio upotrebljavao, a bolesni su tada ozdravljali i zli duhovi su izlazili iz njih.

13 Tamo su bili i neki Židovi koji su pokušavali istjerivati zle duhove izgovaranjem imena Gospodina Isusa. Govorili su: »Zapovijedam ti u ime Isusa o kojem Pavao propovijeda!« 14 To su radila sedmorica sinova nekoga židovskog visokog svećenika koji se zvao Skeva.

15 A jednom im je zao duh odgovorio: »Ja znam tko je Isus i poznajem Pavla, a tko ste vi?«

16 Tada je čovjek u kojem se nalazio zao duh skočio na njih, svladao ih i pretukao. Tako su oni goli i izranjeni pobjegli iz kuće. 17 Za to su saznali svi Židovi i Grci koji su živjeli u Efezu i sve ih je obuzeo strah. A ime Gospodina Isusa još se više veličalo. 18 Mnogi koji su povjerovali došli su i otvoreno priznavali svoja zla djela. 19 Mnogi koji su se bavili vračanjem skupili su svoje knjige i pred svima ih spalili. Izračunato je da je vrijednost tih knjiga iznosila pedeset tisuća srebrnjaka. 20 Tako se riječ Gospodnja silno širila na sve strane i sve je više ljudi vjerovalo u nju.

21 Nakon ovih događaja, Pavao se odlučio uputiti u Jeruzalem kroz Makedoniju i Ahaju. Rekao je: »Nakon Jeruzalema moram posjetiti i Rim.« 22 I poslao je dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, u Makedoniju, a sâm je proveo neko vrijeme u Aziji.

23 Nekako u to vrijeme u Efezu je došlo do velikog nemira zbog Puta. 24 Ondje je živio neki čovjek po imenu Demetrije koji je radio sa srebrom. Izrađivao je male srebrne hramove božice Artemide, što je takvim zanatlijama donosilo priličnu zaradu. 25 Sve ih je sazvao, zajedno s radnicima srodnih zanata, i rekao im: »Ljudi, vi znate da dobro zarađujemo ovim poslom. 26 I sami čujete i vidite da je taj Pavao pridobio i preobratio mnogo ljudi, ne samo u Efezu, nego gotovo i u cijeloj azijskoj pokrajini. On tvrdi da bogovi izrađeni ljudskom rukom nisu pravi bogovi. 27 Postoji opasnost da ovaj naš zanat dođe na loš glas i ne samo to, već bi i hram velike božice Artemide mogao izgubiti svoj značaj. Artemida je božica koju štuje cijela Azija i svijet, a postoji opasnost da i ona izgubi svoju slavu.«

28 Kad su to čuli, obuzeo ih je bijes i počeli su vikati: »Velika je efeška Artemida!« 29 Tada se cijeli grad uznemirio. Zgrabili su Gaja i Aristarha, dvojicu Makedonaca koji su pratili Pavla, i svi su se strčali u amfiteatar. 30 Pavao je htio izaći pred okupljeni narod, ali mu Gospodinovi sljedbenici to nisu dali. 31 Neki ljudi na vlasti u pokrajini bili su Pavlovi prijatelji. Poslali su mu poruku i zamolili ga da ne ide u amfiteatar. 32 Ondje su jedni vikali jedno, drugi drugo, a cijeli je skup bio u neredu. Većina njih nije ni znala zašto su se okupili. 33 Židovi su gurnuli Aleksandra da stane pred ljude, a oni su mu govorili što da radi. Aleksandar je rukom zamolio za pozornost i pokušao objasniti što se događa. 34 Kad su shvatili da je on Židov, dva su sata vikali kao jedan: »Živjela velika efeška Artemida!«

35 Gradski je pisar umirio gomilu i rekao: »Efežani! Postoji li itko na svijetu tko ne zna da je Efez čuvar hrama velike Artemide i njezina kipa koji je pao s neba? 36 To nitko ne može poreći. Ono što trebamo učiniti jest da ostanemo mirni i ne činimo ništa nepromišljeno. 37 Dovukli ste ova dva čovjeka ovamo, iako nisu ni opljačkali hram niti su govorili protiv naše božice. 38 Ako Demetrije i njegovi obrtnici imaju kakvu tužbu protiv koga, vrata sudnice su otvorena i prokonzuli su ondje. Neka strane same podignu tužbu jedna protiv druge. 39 A ako imate još što za raspravu, morat ćete pričekati s tim do redovnoga skupa. 40 Kako sada stvari stoje, postoji opasnost da zbog ovog danas budemo optuženi za pobunu. Ni na koji način ne možemo opravdati ovaj metež, jer nema razloga za ovaj sastanak.« 41 Kad je to rekao, gradski je pisar raspustio skup.