1 Kad se metež stišao, Pavao je poslao po sljedbenike. Nakon što ih je ohrabrio, oprostio se s njima i krenuo u Makedoniju. 2 Putovao je tim područjima i mnogim riječima hrabrio učenike. Zatim je stigao u Grčku i ostao ondje tri mjeseca. 3 Baš kad je trebao isploviti prema Siriji, Židovi su skovali urotu protiv njega i on je odlučio vratiti se preko Makedonije. 4 Pratili su ga Sopater, Pirov sin iz Bereje, Aristarh i Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej te Tihik i Trofim iz Azije. 5 Oni su krenuli prije nas i dočekali nas u Troadi. 6 Mi smo pak isplovili iz Filipa nakon Blagdana beskvasnih kruhova. Pet dana kasnije pridružili smo im se u Troadi. Ondje smo ostali sedam dana.

7 Prvoga dana u tjednu sastali smo se da zajedno lomimo kruh,* lomiti kruh Može značiti jednostavno »uzimati obrok«, ali ovdje vjerojatno znači »zajedno jesti Gospodnju večeru.« a Pavao je govorio okupljenima. Budući da je sutradan namjeravao otputovati, nastavio je govoriti do ponoći. 8 U sobi na katu, gdje smo se skupili, bilo je mnogo svjetiljaka. 9 Neki mladić po imenu Eutih sjedio je na prozoru. Budući da se Pavlov govor odužio, mladiću se silno prispavalo. San ga je potpuno svladao i pao je s trećega kata. Kad su ga podigli, bio je mrtav. 10 Pavao je sišao, kleknuo do mladića, zagrlio ga i rekao: »Ne uznemirujte se, živ je.« 11 Zatim je otišao gore, prelomio kruh i jeo. Dugo im je govorio, sve do zore, a onda je otišao. 12 Mladić je odnesen kući živ i svi su bili silno utješeni.

13 Mi smo se pak ukrcali na brod i otplovili u Asos, gdje se i Pavao trebao ukrcati. Odlučio je tako jer je do Asosa htio ići pješice. 14 Kad smo se našli s njim u Asosu, uzeli smo ga na brod i isplovili za Mitilenu. 15 Sutradan smo isplovili iz Mitilene i stigli u blizinu otoka Hiosa. Drugi dan smo stigli do otoka Samosa, a dan nakon toga i u Milet. 16 Pavao je već odlučio da se ne zaustavljamo u Efezu, kako se ne bi zadržavao u Aziji. Žurio se da, ako je moguće, stignemo u Jeruzalem na dan Pedesetnice.

17 Iz Mileta je javio efeškim crkvenim starješinama da dođu k njemu. 18 Kad su stigli, rekao im je: »Vi znate kako sam živio cijelo vrijeme dok sam bio s vama, od prvoga dana kad sam stigao u Aziju. 19 Sa svom poniznošću i u suzama služio sam Gospodinu. Prošao sam kroz mnoge nevolje koje su me snašle zbog židovskih urota. 20 Vi znate da se nisam ustručavao govoriti što god je bilo za vaše dobro. Poučavao sam vas javno i po vašim kućama. 21 I Židovima i Grcima govorio sam o vjeri u našega Gospodina Isusa. Opominjao sam ih da obrate svoja srca, vrate se Bogu i da polože vjeru u našega Gospodina Isusa. 22 Ali sada, poslušan Duhu Svetom, na putu sam u Jeruzalem. Idem tamo i ne znam što će mi se dogoditi. 23 Znam samo da mi u svakom gradu Duh Sveti jamči da me čeka zatočenje i nevolje. 24 Ali meni nije ni najmanje stalo do života. Stalo mi je samo da dovršim svoj posao i zadatak koji mi je predao Gospodin Isus — da širim Radosnu vijest o Božjoj milosti.

25 Sada znam da me nitko od vas više neće vidjeti. Bio sam s vama i govorio vam o Božjem kraljevstvu. 26 Zato vam danas svečano izjavljujem: nevin sam ako tko od vas propadne, 27 jer sam vam prenio cjelokupnu Božju volju. 28 Pazite na sebe i na sve koje vam je Duh Sveti povjerio na brigu. Vi ste pastiri, a oni su vaše stado — Božja Crkva, koju je Bog kupio vlastitom krvlju. 29 Znam da će nakon moga odlaska među vas doći krvoločni vuci. Oni neće poštedjeti stado. 30 Čak i među vama bit će nekih koji će izvrtati istinu kako bi učenike odvukli za sobom. 31 Zato se čuvajte! Sjetite se da sam vas ja tri godine neprestano, danju i noću, u suzama opominjao.

32 A sada vas povjeravam Bogu i poruci o njegovoj milosti. Pouzdajem se da će vas ona ojačati i obdariti blagoslovima, kao i sve one koji su postali Božji sveti. 33 Ja nisam žudio ni za čijim srebrom, zlatom niti skupom odjećom. 34 Sami znate da sam se vlastitim rukama pobrinuo za svoje potrebe i potrebe onih koji su bili sa mnom. 35 U svakoj prilici isticao sam vam da ustrajnim radom moramo pomagati onima koji su slabi. Učio sam vas da pamtite što je sâm Gospodin Isus rekao: ’Blagoslovljenije je davati nego primati.’«

36 Kada je ovo rekao, Pavao je kleknuo zajedno sa svima i pomolio se. 37-38 Tada su svi briznuli u plač i počeli su grliti i ljubiti Pavla, ožalošćeni jer im je rekao da ga više neće vidjeti. A zatim su ga otpratili na brod.